Tvari za zaslađivanje su nadomjestak šećeru i kao takve bitno smanjuju energijsku vrijednost namirnice. Zamjena za šećer ili smanjena kalorijska vrijednost pomažu pojedinim skupinama ljudi da reguliraju energijski unos, a da pritom ne smanjuju unos namirnica, odnosno da pri bolesnim stanjima organizma, kod kojih je ograničen unos šećera i dalje uživaju u slatkom okusu
Međutim, vrlo često se u sastavu niskoenergijskih prehrambenih proizvoda nalaze umjetna sladila koja imaju visok intenzitet slatkoće pa ih je potrebno koristiti u znatno manjem udjelu da se postigne željena slatkoća.
Kontroverzan prehrambeni proizvod
Postoji velik broj poznatih intenzivnih sladila, no samo mali broj udovoljava zakonskoj regulativi u modernoj prehrambenoj industriji. Popis dozvoljenih umjetnih sladila varira od zemlje do zemlje. Tako u EU postoji lista koja uključuje 6 umjetnih sladila visokog intenziteta čija je uporaba dozvoljena, dok u SAD-u taj isti popis ne uključuje 2 sladila koja su EU dozvoljena.
Umjetna sladila su dobivena sintetskim putem, iako su naveliko promovirana od strane prehrambene industrije, ubrajaju se među najkontroverznije prehrambene sastojke zbog sumnje da izazivaju nepovoljne zdravstvene efekte kao što su dermatološki problemi, glavobolje, promjene raspoloženja, promjene u ponašanju, poteškoće s disanjem, alergije pa čak i karcinom. Stoga je zbog sigurnosti potrošača potrebno kontrolirati sadržaj sladila u hrani i njihov unos u organizam.
Zašto prirodna sladila?
Konzumacija napitaka zaslađenih šećerom može uzrokovati brojne metaboličke poremećaje, među kojima se, kao najučestaliji, navodi pretilost, ali i dijabetes i zubni karijes. Stoga je zamjena šećera drugim sladilima, posebice prirodnima, od velike socijalne i gospodarske važnosti jer osim kontrole tjelesne mase može utjecati na prevenciju metaboličkih poremećaja i mnogih bolesti.
Prirodna sladila pripadaju grupi funkcionalne hrane, koja se vezuje uz zdrav način života. Sve je veći interes potrošača usmjeren na prirodna sladila koja već zbog same činjenice da su biljnog podrijetla imaju značajnu prednost u odabiru određenog prehrambenog proizvoda. Prirodna sladila pružaju širok spektar pozitivnih zdravstvenih učinaka kao što su: smanjenje rizika od pojave zubnog karijesa te smanjenje rizika od pojave karcinoma debelog crijeva.
Sušeno voće i povrće – prirodni izvori slatkoće
Među prirodnim sladilima u zadnje vrijeme je izrazito popularna biljka Stevia rebaudiana. Jesi li znala da biljka sladić ima dugu tradiciju primjene u terapijske svrhe te kao sladilo. Među povrćem značajan izvor sladila je mrkva i batat. Prirodni zaslađivači su sušene vrste raznog voća. Kao posljedica koncentracije sastojaka tijekom sušenja, sušeno voće ima veću ukupnu energiju, viši udio nutrijenata, a često i znatno veću antioksidacijsku aktivnost u usporedbi sa svježim voćem. Zbog dominantnog udjela reducirajućih šećera u sastavu, uporaba sušenog voća i povrća kao izvora prirodnih sladila je zdrava opcija zaslađivanja hrane. Među sušenim voćem posebice su popularne smokve, grožđice, marelice, jabuke i šljive.
Sauniranje ubrzava metabolizam.
Tekst je napisala, Jelica Popić,dr. med. – ravnateljica Učilišta Lovran-Wellness Akademije ( www.akademija.wellness.hr)
