Istraživači s kalifornijskog Stanford sveučilišta otkrili su da su šetači zabilježili u prosjeku 60 posto bolje rezultate vezane za kreativno razmišljanje u odnosu na rezultate ostvarene prilikom sjedenja.
Nije tajna da šetnja može pospješiti kreiranje novih ideja, budući da su mnogi uspješni ljudi posvjedočili kako su neke od njihovih najboljih ideja bile proizvod šetnje. Na primjer, i pokojni Steve Jobs, jedan od osnivača kompanije Apple i Mark Zuckerberg, jedan od osnivača društvene mreže Facebook, poznati su po tome što su voljeli i vole držati sastanke tijekom šetnje.
Prema ovoj studiji, objavljenoj u časopisu o eksperimentalnoj psihologiji 'Učenje, pamćenje i spoznaja' (Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory and Cognition), postoje razlozi zašto šetnja pospješuje kreativnost – a istraživači dr. Myerilli Opezo i profesor Daniel Schwarz sa Stanford Graduate School of Education kažu da nije bitno odvija li se šetnja na otvorenom ili u zatvorenom prostoru budući da će krajnji rezultat biti isti: pospješeno kreativno razmišljanje.
Dr. Opezo se iznenadio ovakvim rezultatima budući da je vjerovao kako će šetnja na otvorenom rezultirati puno boljim kreativnim razmišljanjem nego šetnja po traci za trčanje u 'maloj, dosadnoj sobi'. Ipak, istraživači su otkrili da, bez obzira na mjesto gdje se šetnja odvija, ista je zapravo udvostručila protok kreativnih misli u odnosu na sjedenje. Štoviše, pospješeno kreativno razmišljanje traje određeni vremenski period – čak i pri sjedenju nakon šetnje.
Eksperimenti u vezi s istraživanjem
Istraživački im je sproveo četiri različita eksperimenta sa 176 osoba među kojima su bili studenti i druge odrasle osobe koje su obavljale različite zadatke, uglavnom vođene od strane istraživača kako bi se izmjerilo njihovo kreativno razmišljanje. Sudionici su obavljali zadatke pri različitim unutrašnjim i vanjskim uvjetima kako bi se šetnja usporedila sa sjedenjem. Na primjer, kada su šetali u jednom od eksperimenata na otvorenom prostoru, sudionici koji su sjedili bili su u invalidskim kolicima, u kojima su gurani po stazi oko kampusa kako bi imali isto vizualno kretanje kao i pri šetnji.
Također, postojale su različite kombinacije šetanja i sjedenja, kao što su dva uzastopna perioda šetnje ili dva uzastopna perioda sjedenja, kao i period šetnje praćen periodom sjedenja, svi u trajanju od 5 do 16 minuta, a ovisno o zadatku koji su sudionici trebali obaviti. Tri eksperimenta testirala su kreativnost divergentnog razmišljanja kod sudionika, što se odnosi na kreiranje ideja kao rezultata razmišljanja o različitim potencijalnim rješenjima, pri čemu je velika većina sudionika imala bolje rezultate kreativnosti divergentnog razmišljanja kada su hodali nego kada su sjedili.
Pri jednom eksperimentu u zatvorenom prostoru, tijekom kojeg su sudionici hodali po traci za trčanje umjesto sjedenja, njihov prosječan rezultat kreativnosti divergentnog razmišljanja je bio 60 posto veći.
Tijekom četvrtog eksperimenta koji je testirao kompleksniji tip kreativnosti, istraživači su pokazivali sudionicima znakove koji su bili osmišljeni da zauzvrat potaknu kompleksan odgovor. Kao rezultat ovog testa, istraživači su otkrili da je šetnja na otvorenom proizvela najmanje jednu visoko-kvalitetnu kompleksnu analogiju kod stopostotnog uzorka sudionika, nasuprot samo pedeset posto kada su sudionici sjedili na otvorenom.
Nije svako razmišljanje isto
Istraživanje je također pokazalo da postoje različiti načini razmišljanja koji nisu uvijek isti. Na primjer, divergentno razmišljanje ili pretresanje ideja razlikuju se od konvergentnog razmišljanja koje zahtijeva samo jedan točan odgovor. S druge strane, produktivna kreativnost uključuje više koraka, počevši od kreiranja ideja do implementacije, ali takvi koraci ne koriste istu vrstu razmišljanja. Dr. Opezo je također istaknuo da je studija otkrila kako šetnja uglavnom poboljšava kreativne korake divergentnog razmišljanja, iako profesor Schwarz priznaje da je neophodan dodatni rad kako bi se pronašli osnovni uzroci.
Ipak, profesor Schwarz je rekao da rezultati njihove studije pružaju "čvrstu paradigmu koja će dozvoliti ljudima da započnu s manipulacijama", kako bi vidjeli kako tijelo utječe na proces razmišljanja.
