Nakon što pojedeš veću količinu voća napuhneš se kao balon? Kada piješ crno vino, jedeš dimljenu ribu ili zrele sireve imaš glavobolje, zacrveniš se ili te muče probavne tegobe? Napravili su ti sve pretrage i utvrdili da nemaš alergiju na hranu. Možda se zapravo radi o intoleranciji na hranu
Što je intolerancija na hranu?
Danas se zna da je reakcija slična alergijskoj moguća i kod nepodnošljivosti nekih sastojaka iz hrane. Ta su stanja poznata pod nazivom intolerancija. Kod odraslih, neki oblik nepodnošenja hrane pogađa otprilike 20 posto populacije. Pritom se intolerancije javljaju kod 15 posto populacije, a alergije tek kod 2-5 posto osoba. Još uvijek nije jednoznačno jasno zašto pojedini ljudi razvijaju intoleranciju na neke sastojke iz hrane.
Za razliku od alergijske bolesti, intolerancija na hranu, čini se, nije nasljedna osobina. Postoji i teorija koja govori o tome da se intolerancija može javiti kod onih pojedinaca kod kojih je prijelaz s tekuće na čvrstu hranu u ranim mjesecima života bio previše brz, te da se probavni sustav nije mogao u potpunosti razviti i prilagoditi razgradnji pojedinih namirnica.
Simptomi intolerancije na hranu najčešće uključuju mučnine, nadutost, grčeve, proljev, i povraćanje, respiratorne simptome, migrene, tahikardiju, a razvijaju se ili usljed enzimskog defekta gastrointestinalnog sustava ili usljed djelovanja farmakološki aktivnih tvari prisutnih u hrani.
Najčešće intolerancije na hranu
U slučaju enzimskih intolerancija, zbog nedostatka nekih probavnih enzima, hrana se ne može u potpunosti probaviti pa neprobavljene tvari ne mogu iz tankog crijeva prijeći u krvotok. Intolerancije na hranu usljed nedostatka nekih probavnih enzima ujedno su i najčešći oblici intolerancija, a uključuju intoleranciju laktoze, fruktoze, alkohola i glutena.
Farmakološka intolerancija na hranu uzrokovana je biogenim aminima i ostalim tvarima prisutnim u hrani koje posjeduju određenu farmakološku aktivnost. U većini slučajeva, ova njihova aktivnost ovisi o unesenoj dozi. Vazoaktivni amini uključuju dopamin, tiramin, histamin, norepinefrin, feniletilamin, serotonin i tiramin.
Intolerancija fruktoze
Voćni šećer fruktoza naslađi je prirodni šećer, a najobilnije je zastupljen u voću, medu, voćnim sokovima, alkoholnim pićima te proizvodima zaslađenim fruktozom.
Kod osoba koje ne mogu adekvatno apsorbirati fruktozu iz crijeva zbog oslabljene aktivnosti jednog proteina u crijevima nakon obroka bogatog fruktozom javlja se nadimanje, osjećaj težine, plinovi i proljev.
Smatra se da od ovog oblika intolerancije pati čak 7-11 % populacije. U tim se slučajevima pribjegava prehrani s niskim udjelom fruktoze, a novije znanstvene spoznaje ukazuju na povoljno djelovanje dijete s jednakim omjerom glukoze i fruktoze u prehrani.
Kao rješenje za ovu vrstu intolerancije postoji i mogućnost uzimanja enzima ksiloza-izomeraze koja u crijevima fruktozu pretvara u glukozu i na taj se način neprobavljena fruktoza otklanja iz crijeva.
Intolerancija laktoze
Mliječni šećer ili laktoza nalazi se u najvećoj količini u mlijeku, ali i u drugim mliječnim proizvodima poput sira, mliječnih deserata i jogurta.
U jogurtima i sličnim proizvodima ga ima najmanje jer bakterije mliječnog vrenja prerađuju laktozu i stoga je u tim proizvodima prisutna u tragovima.
Pročitaj naše istraživanje i saznaj sve o probioticima na našem tržištu...
Kod osoba koje ne mogu probaviti mliječni šećer laktozu nakon konzumiranja mlijeka javljaju se probavne tegobe – podrigivanje, nadutost, osjećaj težine u želucu, proljev i mučnina.
Do tih simptoma dolazi zato jer te osobe nemaju u tankom crijevu dovoljno enzima laktoze koji je potreban za razgradnju laktoze. Dojenčad stvara dovoljne količine laktoze koja je potrebna zbog probave njihove jedine hrane – mlijeka.
Aktivnost laktoze obično počinje opadati u dobi oko 2 godine, ali se simptomi intolerancije laktoze javljaju kasnije, oko šeste godine ili tek u odrasloj dobi.
Učestalost ovog poremećaja značajno se razlikuje u pojedinim dijelovima svijeta. U Europi, intolerancija laktoze pogađa manje od 5 posto bijele populacije, dok se među određenim etničkim skupinama javlja u razmjerima i do 50 – 80 posto.
Također, intolerancija laktoze je češća u Aziji, Africi, među Indijancima i stanovnicima Mediterana nego u zemljama zapadne i sjeverne Europe. Gotovo 100 posto Azijata ne podnosi laktozu, a učestalost intolerancije laktoze u Skandinaviji je manja od 5 posto.
Kao rješenje ovoga problema nude se dijete bez mlijeka i mliječnih proizvoda, međutim one vrlo često sa sobom nose razne prehrambene nedostatke, poglavito kalcija koji je obilno zastupljen u ovim proizvodima.
Druga opcija, tek odnedavno prisutna na hrrvatskom tržištu je mlijeko bez laktoze, a moguće, i možda najbolje rješenje je nadomjesno uzimanje enzima laktaze uz obrok bogat laktozom.
Intolerancija histamina
Histamin je sastojak kojeg često nalazimo u prerađenoj (procesiranoj) hrani, a u tijelu nastaje iz aminokiseline histidin koja je široko rasprostranjena u hrani. Histamin je ujedno i kemijski medijator alergija.
Ova za neke nezgodna molekula nalazi se u velikim količinama u siru, alkoholnim pićima i fermentiranoj hrani. Namirnice s vrlo velikom količinom histamina su i kvasac i proizvodi koji sadrže kvasac, pojedini suhomesnati proizvodi (salame), špinat te kiseli kupus.
Svježa riba sadrži malo histamina, ali dok riba dođe na naše stolove može sadržavati velike količine histamina koje se u njoj stvaraju čim riba stoji u ribarnici.
Konzervirana i slana riba isto tako sadrže značajne količine histamina. Pravilo je da namirnica sadrži veće količine histamina što je više procesirana, odnosno što duže stoji.
Pojedine vrste voća (jagode, banane, papaja, kivi, ananas, mango, agrumi, kruške, maline, papaja) sadrže manje količine histamina, ali mogu u organizmu potaknuti njegovo stvaranje. Isto se odnosi na kakao, čokoladu, rajčice, heljdu, rakove i školjke, orahe, sjemenke suncokreta, ocat (posebno balzamički) i senf.
Histamin brzo inaktivira enzim diamin oksidaza (DAO) koja je prisutna u crijevima, tako da unos histamina uglavnom ne dovodi do poteškoća kod zdravih osoba. Glavni razlog intolerancije histamina je smanjena ili nedovoljna razgradnja histamina s DAO.
Simptomi intolerancije na histamin mogu se očitovati preko simptoma vezanih za probavni sustav (bol u trbuhu i grčevi, proljev, zatvor i nadutost) pa sve do glavobolje, kožnog osipa i ekcema.
Najjednostavniji način prevladavanja ovog problema je uzimanje dodataka enzima DAO koji uspješno razgrađuje suvišni histamin u crijevima.
Tako osobe kod kojih se javljaju simptomi intolerancije na histamin prilikom konzumacije zrelih sireva, vina, školjkaša, ribe, fermentiranih proizvoda ili određenog voća i povrća, mogu primjenom oralnog oblika enzima DAO nadoknaditi taj nedostatak u crijevima i na prirodan način povratiti aktivnost enzima koja im je nasljedno ili stečeno do sada bila uskraćena.
Intolerancija alkohola
Alkohol se u apsorbira u gastrointestinalnom sustavu, no s obzirom da je toksičan, ne može se skladištiti, već se u organizmu, dobro uhodanim sustavom oksidira do octene kiseline.
Alkohol se oksidira isključivo u jetri, uz djelovanje enzima aldehid dehidrogenaza (ALDH). Međutim, određene osobe imaju poremećaj, tzv.polimorfizam, u genu za ALDH usljed kojega enzim ALDH gubi svoju aktivnost i nije u stanju vršiti proces oksidacije.
Osobe s ovim poremećajem trebale bi izbjegavati alkohol jer zbog nemogućnosti oksidiranja alkohola dolazi do poremećaja u ravnoteži histamina u organizmu, odnosno dolazi do rasta njegove razine.
Kao posljedica viška histamina razvijaju se simptomi koji uključuju začepljenje nosa i crvenilo kože. Također, može doći do poremećaja u radu srca (palpitacije i tahikardije), pojave valunga, glavobolje, boli u abdomenu te pada krvnoga tlaka.
Najčešći slučajevi intolerancije alkohola zabilježeni su kod stanovnika istočnih zemalja, stoga se ovaj poremećaj ponekada naziva i ''sindrom orijentalnog rumenila''.
Prema nekim podacima, otprilike 50 posto Kineza, Japanaca i Korejanaca ima deficit enzim ALDH te stoga ne podnosi alkohol.
