Ženske dojke su najposebniji organi u ljudskom organizmu. Za njih nikad ne možemo reći da ih dostatno poznajemo. Osim što svaka žena ima
različite dojke, ista žena ima različite dojke u različitim fazama svog života.
Na njihov rast, razvoj i funkciju utječe mnoštvo unutarnjih i vanjskih čimbenika čije je međudjelovanje toliko kompleksno da nikad ne znamo koji će biti konačni rezultat njihove interakcije, piše dr. med. Ilona Sušac, specijalistica onkologije i radioterapije u zagrebačkoj Poliklinici Eljuga.
Možda bi priča o dojkama bila samo interesantna da nema činjenice o njihovoj velikoj osjetljivosti i samim time mnogo briga koje zadaju ženama tijekom cijelog njihovog života, izuzmemo li tek prvih 10 do 12 godina života bez njih. Hraniteljice ljudskog potomstva, sjecište i stjecište svih pozitivnih i negativnih osjećaja, predmet požude i simbol ženstvenosti pa su simbolično na ženskom tijelu pozicionirane ispred svega.
Kako se razvijaju dojke?
Njihov razvoj kao i razvoj drugih organa započinje u prvom tromjesečju života od začeća ili točnije u 6. tjednu fetalnog života. Razvija se duž linije koja se proteže od pazuha do prepona- mliječne pruge. U 9. tjednu fetalnog života iščeznu svi zametni oblici osim jednog para koji ostaje u gornjoj polovici prsnog koša.
Kad se dijete rodi, dojke sadrže samo nešto mliječnih kanalića bez mliječnih žlijezda. Dojke se u ženske djece nastavljaju razvijati početkom puberteta uslijed hormonske stimulacije od strane jajnika, a koja započinje jednu do dvije godine prije pojave prve menstruacije. Glavne sastavnice dojki kao žlijezda čija je funkcija stvaranje mlijeka su mliječne žlijezde i mliječni kanalići koji se nalaze ispod sloja kože i potkožnog masnog tkiva i koji formiraju više zasebnih režnjića ( poput kriški naranče), potom od vezivnog i masnog tkiva koji predstavljaju potporu funkcionalnom mliječnom tkivu, te od kompleksa areola- bradavica koji se obostrano nalaze u središnjem dijelu dojki izvana.
Foto: Thinkstock
Pod stalnim utjecajem estrogena i progesterona
Pod utjecajem estrogenarazvijaju se mliječni kanalići, a pod utjecajem progesterona razvijaju se mliječne žlijezde. Dojke su tijekom reproduktivnog razdoblja života pod stalnim i najvećim utjecajem upravo ova dva hormona, a nakon prestanka funkcije jajnika pod utjecajem estrogena koji se stvara i u drugim organima i tkivima ženskog tijela.
Razina ženskih spolnih hormona u krvi mijenja se tijekom menstrualnog ciklusa pa se stoga mijenja i stanje u dojkama. Nakon svakog menstrualnog ciklusa dojke ostaju ponešto drugačije nego prije ciklusa pa kažemo da je dojka u stalnoj mijeni i pregradnji. Nerijetko uslijed tih promjena već od najranije dobi žena može u pojedinim fazama menstrualnog ciklusa osjećati različite negativne senzacije koje se svrstavaju pod zajednički nazivnik zvan mastopatija. Osobito veliku promjenu dojke doživljaja tijekom trudnoće i dojenja kada dostižu i svoju konačnu zrelost.
Nakon 45. godine života žena se pomalo približava razdoblju koje se zove perimenopauza te nakon toga i menopauza ( posljednja menstruacija). Funkcija jajnika rapidno slabi. Hormoni se luče u smanjenim količinama. Oscilacije njihove razine u krvi su grublje pa tako i stanje u dojkama. U toj dobi većina žena ima izražene jače mastopatične tegobe kojima se pridružuju i klimakterične.
Neregularni menstrualni ciklusi nerijetko zahtijevaju hormonalnu ili čak kiruršku regulaciju. Upravo u toj dobi započinje naglo rasti pojavnost raka dojke pa je nužan osobiti oprez i svakako puno češće i savjesnije javljanje na preventivne preglede. Taj visoki rizik traje sve do 70. godine života pa su upravo žene u dobi od 50. do 69. godina obuhvaćene nacionalnim probirnim mamografskim programom za rano otkrivanje raka dojke. Svake dvije godine pozivaju se na besplatne preglede.
Foto: Guliver/Shutterstock
Međutim, niti u toj dobi ne smije se preskakati redovita ultrazvučna kontrola dojki barem jedanput na godinu osobito što danas kod mnogo žena proces involucije žljezdanog tkiva ili započinje kasnije ili čak i izostane.
Razlog tomu je svakako uzimanje hormonskih pripravaka koji služe kao nadomjestak prirodnim hormonima. Ne može se isključiti da je i današnja hrana u kojoj su sadržane mnoge vrste hormona razlog podržavanju jedrosti žljezdanog tkiva u dojkama.
Pripazi na prehranu!
Možda bi se upravo u takvoj hrani, ali i onoj koja sadrži jaku puno aditiva, umjetnih sladila, šećera i konzervansa mogao naći uzrok velikom broju karcinoma dojke. Ako tome pridodamo veliki broj kozmetičkih sredstava koji se putem kože, najvećeg organa u ljudskom tijelu, apsorbira u organizam, sintetičke odjeće upitne kakvoće i kvalitete u smislu podrijetla tekstila i boja koje se koristite u njegovoj obradi, osobito crnih grudnjaka i drugog donjeg rublja, potom loše navike poput pušenja i konzumacije velikih količina alkohola , te debljinu i tjelesnu neaktivnost, nije teško zaključiti kako veliki broj uzročnih čimbenika raka dojke možemo vrlo jednostavno i sami eliminirati, a na taj način bi raka dojke kao i drugih vrsta raka zasigurno bilo manje. Prema procjenama SZO čak i do 40 posto manje.
Stoga je vrlo važno već u najranijoj dobi usvajati i cijeli život njegovati zdrave životne navike navike, učiti mlade generacije da je daleko bolje zdravlje čuvati nego ga pokušavati vratiti. Iako je prirodno uvijek najbolje i organizmu najprihvatljivije, u slučaju potrebe za intervencijom na ženskim dojkama, jako je važno što i kod koga. U medicini su sva dostignuća namijenjena poboljšanju kvalitete ljudskog života pa tako i estetski zahvati.
Foto: Thinkstock
Njihova dobrobit će sigurno biti veća ako se učine promišljeno, u cijelosti informirano, stručno, savjesno i u skladu s realnim potrebama žene. Ljudski organizam ipak može prihvatiti strana tijela u sebi. Bitno je samo da su zdravstveno ispravna i kvalitetno napravljena. Umjetni zalisci na srcu već odavno spašavaju živote. Zašto ga onima kojima to puno znači sintetski umetci u dojkama ne bi uljepšavali?
Iako je brigu u dojkama najbolje prepustiti onima koji to najbolje znaju, specijalistima za bolesti dojke, ipak svoje dojke žene ne bi trebale zaboraviti niti kod kuće. Kako su dojke u stalnoj mijeni, nabolje ih je pregledavati oko 5. ili 6. dana menstrualnog ciklusa kada su najmekše i najmanje bolne. Možda žena neće moći protumačiti svaku kvržicu koju napipa, ali će sigurno moći sama sebi reći je li ona postojala prije mjesec ili dva, ili je li se promijenila.
Zapravo, svaki samopregled služi da bi žena samo postavila pitanje. Nakon toga precizan odgovor treba potražiti kod stručnjaka.
Pri tome je važno naglasiti da neke mlade žene već od samog početka u dojkama imaju jako malo mliječnih žlijezda pa nisu dobre kandidatkinje za dojenje.
Taj urođeni deficit može biti nadoknađen jačom stimulacijom male količine funkcionalnog tkiva pa dojke ipak proizvedu mlijeka dostatno za prehranu dojenčeta. Ako se to ipak dogodi, ne treba očajavati. Dijete će preživjeti i bez dojenja.
Najvažniji je zdrav razvoj dojke
Kakva će biti konačna struktura, oblik i veličina dojki, prije svega ovisi o obiteljskom naslijeđu, tjelesnoj težini i promjenama tjelesne težine te stupnju hormonskog utjecaja na dojku. No puno važnije od konačne veličine i oblika, osim ako rast dojki nije potpuno izostao ili ako ne postoji izrazita asimetrija oblika i veličine dojki, jest zdravi razvoj dojki.
Još od samog početka u ženskoj dojci mogu nastati i neke benigne tvorbe koje ne zahtijevaju nikakvo liječenje, ali svakako zaslužuju pažnju u smislu evidencije njihovog postojanja i praćenja u vremenu. Naravno, riječ je o cistama i fibroadenomima koji se, međutim, najčešće i tipično počinju razvijati nakon što dojka postigne svoj konačni rast ( ne i razvoj) u trećem desetljeću života, odnosno od 20. do 30. g. života.
Iako je cista toliko česta pojava u ženskoj dojci i ne predstavlja patološko stanje, nego je posljedica neuravnoteženog djelovanja hormona, ona ipak u većine žena izaziva veliki strah. Bitno je znati da cista nije nešto novonastalo u dojci. Cista je samo jedan segment inače vrlo uskih mliječnih kanala koji su se na svom putu prema bradavici proširili. I upravo to proširenje koje je ispunjeno tekućim sadržajem naziva se cista. Cista u dojci ne može puknuti. Njezin sadržaj se samo može povećavati i smanjivati što u konačnici dovodi do promjene veličine ciste.
Također je važno znati da se sadržaj mliječnih kanalića koji su se proširili bilo blago, bilo cistično može u svakoj dobi života pa tako i u najranijoj dobi pojaviti na bradavici kao iscjedak različitih boja i gustoće. Većina iscjedaka je bez patoloških elemenata. Krvavi, jantarnožuti, tamnosmeđi i prozirni iscjedak iako zahtijevaju citološku analizu ne moraju značiti patološko stanje.
Za razliku od ciste koja može nastati u svim fazama života žene, fibroadenomi nisu šupljine ispunjene tekućim sadržajem. To su pravi dobroćudni tumori od ''krvi i mesa'' koji se tipično javljaju do 30 g. života . Tumor vrlo sličan fibroadenomu s kojim se često i zamjeni jest Phyllodes tumor koji međutim, u malom broju slučajeva ima zloćudni potencijal pa je stoga vrlo važna njegova rana detekcija i uklanjanje.
Upala se treba liječiti!
Također je potrebno znati da se u svakoj životnoj dobi u dojci može razviti upala, tj. mastitis koji se manifestira crvenilom, otečenošću, tvrdoćom upaljenog područja te naravno boli. Upala je akutno stanje koje uvijek zahtijeva promptno liječenje i prosudbu od strane liječnika da se možda ispod mastitisa ne krije nešto ozbiljnije.
U žena dobi od 20 do 30 godina, iako srećom, vrlo rijetko, može se razviti i rak. Oko 10-ak slučajeva raka dojke u žena mlađih od 30 godina bilježimo u Hrvatskoj svake godine. U većini slučajeva u podlozi je naslijeđena genetska pogreška, ali ne uvijek. I u toj dobi rak dojke može biti sporadična pojava.
Foto: Thinkstock
Obzirom na sva nabrojena stanja, i benigna i maligna, jako je važno da mlada žena već u toj dobi počne sa svojim prvim preventivnim pregledima. Upravo na tom prvom pregledu u razgovoru s liječnikom mlada žena se može upoznati s nekim rizičnim čimbenicima , svakako će doznati kojem tipu njezine dojke pripadaju , kakvo je stanje u njima i zašto je to tako i konačno što je optimalno za nju u pogledu kontrolnih pregleda. Jedan takav pregled uvijek treba uključivati i ultrazvučni pregled koji je još uvijek najpouzdanija metoda pregleda u svim dobnim skupinama, a osobito u mladih žena.
Hoće li kontrolni pregled biti nužan svake godine ili svake dvije ili tri ovisi o rezultatima prvog pregleda. Žene koje uzimaju oralne kontraceptive svakako trebaju jedanput na godinu i ultrazvučni pregled dojki kao i visokorizične žene koje u obitelji imaju vrlo bliskog člana, npr. majku koja je od raka dojke oboljela prije 50. godine života.
Žene od 30. do 45. godine
Za žene od 30. do 45. godine života u osnovi vrijede iste preporuke, osim što se uz redovite ultrazvučne preglede svakih 6 do 12 mjeseci oko 40. godine započinje i s mamografskim snimanjima.
Kada je vrijeme za mamografiju?
Rijetko je do 50-e godine života potrebna mamografija svake godine. Prosječno je dostatno svake treće godine ponoviti mamografiju. Većina žena danas upravo u četvrtom desetljeću ili čak i u petom ostvaruje majčinstvo. Međutim, već nakon 35. godine života funkcionalno tj. mliječno tkivo počinje propadati, a nadomještaju ga masno i vezivno tkivo. To je proces involucije koji dojke čini “praznijima“ i koji se intenzivnije počinje razvijati nakon 40. g. života.
To je razlog zašto je upravo dob od 40-ak godina uzeta kao početak mamografskih snimanja, jer u previše gustim dojkama kakve imaju mlade žene mamografija ne može vidjeti dobro i ne može s pouzdanjem tvrditi da su dojke zdrave. Osim eventualno nekih dobroćudnih fibroma i lipoma te cista, u ženskoj dojci u toj dobi ne bi se smjelo naći ništa novo, ništa što već nije stvoreno prije.
Kad se kod žene s 35 godina javi neka naizgled benigna tvorba koja nije prije postojala, obvezno ju treba dalje analizirati, jer može u konačnici predstavljati patološko stanje. Npr. može tumor nalik dobroćudnom fibroadenomu biti po svoj strukturi maligni medularni karcinom. Ultrazvučni pregled dojki u kombinaciji s citološkom punkcijom pod kontrolom ultrazvuka ovdje može vrlo brzo i efikasno razriješiti dilemu i ženu lišiti straha.
Kao i u mlađoj dobi, sve što je u ženskoj dojci veće od 2,5 do 3 cm, trebalo bi ipak odstraniti. Prevelike tvorbe u dojkama mogu narušavati anatomiju, ometati funkciju dojke te svojim pritiskom na okolne strukture remetiti njihov metabolizam te konačno izazivati bol.
