Za razliku od klasične psihoterapije, umjesto da sjedimo i pričamo o problemima, u psihodrami istražujemo svoja pitanja i probleme na sceni i tako fizički proživljavamo naše unutarnje psihičke svijetove, objašnjava Vedran Korušić, voditelj grupnih i individualnih psihodramskih terapija
Povodom početka 1. međunarodne konferencije Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH), pod nazivom ''Istine o psihoterapiji'' koja će se održati 29. i 30. listopada u hotelu Panorama u Zagrebu, razgovarali smo s jednim od sudionika na konferenciji - Vedranom Korušićem, predsjednikom i osnivačem Centra za psihodramu.
Vedran Korušić je jedan od osnivača Centra za psihodramu, završio je edukaciju za psihodramskog psihoterapeuta, a profesionalno usavršavanje nastavlja kroz edukaciju iz dječje integrativne psihoterapije i tjelesne psihodrame. Radi i kao vanjski suradnik Ministarstva pravosuđa na programu psihodramskih radionica u Odgojnom zavodu u Turopolju te vodi grupnu i individualnu psihodramsku psihoterapiju.
Što je zapravo psihodrama i po čemu se razlikuje od drugih oblika psihoterapije?
Psihodrama je kreativni oblik grupne i individualne psihoterapije koja koristi akcijske dramske metode. Za razliku od klasične psihoterapije, umjesto da sjedimo i pričamo o problemima, u psihodrami smo potaknuti istražiti svoja pitanja i probleme na sceni. Na taj se način istraživanje našeg unutarnjeg i vanjskog svijeta događa uz aktivaciju cjelokupnog bića na kognitivnoj, afektivnoj i bihevioralnoj razini te se potiče spontanost i kreativnost u igranju uloga i režiranju vlastitog života.
Postavljajući probleme na sceni, u mogućnosti smo fizički iskustiti naše unutarnje psihičke svijetove. Oni postaju konkretni i vidljivi našim očima iz nove perspektive. Tako lakše uočavamo poveznice između sadašnjih i prošlih događaja, imamo objektivnije uvide u vlastito ponašanje i ponašanje drugih ljudi te donosimo i primjenjujemo kvalitetnije životne odluke.
Psihodrama nam omogućuje izvesti sve ono što nismo stigli ili nismo smjeli u životu, dovršiti priče koje nikada nisu dovršene ili isprobati situacije i uloge koje nikada nismo imali prilike isprobati. Moguće je primjerice istražiti događaje iz prošlosti ili napraviti projekciju u budućnost.
Kakve probleme rješava?
Kao psihoterapijska metoda, psihodrama je prikladna za sve, bez obzira na dob, spol, zanimanje, glumačko ili terapijsko iskustvo. Bez obzira ciljaš li na osobni, profesionalni ili terapijski razvoj, ako si zainteresiran za kreativno istraživanje sebe, svojih odnosa i života, sigurno ćeš riješiti mnogo problema kroz psihodramu.
Međutim, utvrđivanje i rješavanje problema samo je dio psihodramskog procesa. Bitno je potaknuti kreativnost i spontanost te razviti nove uloge i odnose koji će osigurati rješenja za probleme. Cilj je izgradnja zdravlja, a ne rješavanje problema.
Iskustvo klijenata
Klijenti kao najveće dobrobiti najčešće navode vrlo jasne uvide koji su im pomogli da bolje shvate svoje snage te porijeklo vlastitih emocija u odnosu prema značajnim ljudima iz njihovog života. Mnogi dolaze u kontakt s osjećajima koje po prvi put direktno uspijevaju osjetiti, izraziti i otpustiti u sigurnoj okolini, bez straha da će ih netko kazniti, odbaciti ili krivo shvatiti.
Isto tako, raditi u grupi, slušati i gledati priče te sudjelovati u scenama drugih članova, za mnoge je značilo priliku ponovnog učenja kako poštovati i vrednovati tuđe životne priče.
Kako izgleda jedan sat psihodrame?
Inovativnost i kreativnost psihodrame najbolje dolaze do izražaja unutar grupnog rada, ali odlični rezultati postižu se i u individualnom pristupu upravo zbog psihodramskih akcijskih tehnika i scenske orijentiranosti.
Kao i svaka priča ili igra, psihodrama ima svoj početak, sredinu i kraj. Na početku obično postoji zagrijavanje za rad u obliku razgovora i/ili različitih tehnika koje pomažu u buđenju osjećaja, sjećanja te konkretiziranju i izboru teme na kojoj će se raditi. Zatim slijedi scenska akcija gdje se tema prorađuje na sceni uz vodstvo psihoterapeuta i članova grupe. Na kraju članovi grupe izražavaju svoje poveznice s temom rada i dijele vlastita iskustva i osjećaje.
Kao metoda se ne može primjenjivati kod kuće, međutim postoje tehnike koje mogu biti izuzetno korisne.
Psihodrama u Hrvatskoj
Koliko je psihodrama kao metoda psihoterapije popularna u Hrvatskoj, a koliko u svijetu?
U svijetu je psihodrama jedna od najraširenijih psihoterapijskih metoda. Osnovao ju je na početku 20. stoljeća karizmatični bečki liječnik Jakob Levy Moreno kojeg pamtimo kao jednog od pionira grupne psihoterapije i začetnika sociometrije.
Mnoge Morenove psihodramske tehnike danas su standardni dio psihoterapije, dramske terapije, teorije uloga, a psihodrama kao vrlo fleksibilan i kreativan pristup rješavanju problema često se koristi i u edukacijskim i poslovnim kontekstima kao metoda individualnog i grupnog savjetovanja i treninga, osobnog razvoja, medijacije, itd.
Popularnost psihodrame sve više raste
U Hrvatskoj popularnost psihodrame sve više raste čemu pridonosi i sve aktivniji rad Centra za psihodramu, koji radi na stalnom stručnom i znanstvenom usavršavanju edukacije, kao i rad naših završenih psihoterapeuta i koterapeuta koji promoviraju psihodramu kao psihoterapijsku i edukativnu metodu kroz različite iskustvene seminare, predavanja i radionice.
Također, smatram da će popularnost psihodrame, ali i ostalih psihoterapijskih pravaca dodatno porasti zahvaljujući predstojećoj konferenciji Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, čiji je član, između ostalih, i Centar za psihodramu. Konferencijom pod nazivom ''Istine o psihoterapiji'' koja se održava 29. i 30. listopada u zagrebačkom hotelu Panorama želimo ukazati na potrebu zakonskog reguliranja psihoterapijske profesije i njezinog usklađivanja s europskim standardima. Smatram da će to pridonijeti poboljšanju njezinog statusa kod nas, ali i približavanja psihoterapije građanima.
Osobno iskustvo s psihodramom
Mislim da je to bila druga godina fakulteta, saznao sam za psihodramu preko nekih knjiga koje sam čitao. Interesirala me igra i kazalište te njezin terapijski učinak na pojedinca i društvo. Bio sam oduševljen kada sam otkrio da postoji psihodrama i da je Moreno uspio mnoge iscjeljujuće metode kazališta dovesti na znanstvenu i psihoterapijski funkcionalnu razinu.
Vježba
Vedran nam je otkrio jednostavnu vježbu koju možeš isprobati kod kuće.
Zamjena uloga jedna je od najčešćih psihodramskih tehnika koja se može raditi i samostalno. Jednostavna je, lagano se izvodi i vrlo brzo potiče nove uvide.
- Izaberi osobu iz života s kojom imaš problematičan odnos (npr. član obitelji, partner, prijatelj, šef). Ta osoba te može iritirati, plašiti, uznemiravati, ili te može privlačiti, opsjedati, zanositi. U svakom slučaju, izaberi nekog s kim imaš jaki emotivni odnos, pozitivan ili negativan.
- Postavi praznu stolicu nasuprot sebe i zamisli tu osobu kako sjedi u njoj. Opiši u sebi ili na glas sve karakteristike te osobe koja u tebi dovodi do emotivne rekacije koristeći 3. lice jednine (On je, ona je...)
- Započni imaginarni razgovor s tom osobom kao da je upravo ovdje i sada s tobom. Reci joj što te smeta. Postavi joj jednostavna pitanja vezana za situaciju: ''Zašto mi to radiš? Što želiš od mene?''
- Zamijeni ulogu s tom osobom. Sjedni u njezinu stolicu. Postani ta osoba. Ponovi sve karakteristike iz druge točke kao da su tvoje, koristeći 1. lice jednine (Ja sam...) Ako osjetiš nelagodu izvodeći ovo, to znači da si na pravom putu. Zatim pokušaj iz uloge te osobe odgovoriti na pitanja koja si postavila. Moguće da ćeš dobiti vrlo zanimljive odgovore.
- Izađi iz uloge. Vrati se na svoje mjesto i razmisli kako ti je bilo u ulozi te osobe, koje su razlike između vas te o odgovorima koje ti je osoba dala.
Ako te zanima više o psihodrami, sve informacije možeš potražiti na : www.centar-psihodrama.hr
