Dragi moj TI, eto nas u novoj godini, prepunoj novih izazova i prilika za rad na sebi. Dok je ovako hladno vani, rado se sjetim ljeta, tako da sam ti odlučio prepričati jednu situaciju koja mi se dogodila prošlo ljeto kada sam izgubio svoje super-naočale
Nakon dugo vremena promišljanja i sunčanih naočala s placa koje su vrlo vjerojatno odgovorne za godišnje promjene moje dioptrije, odlučio sam odriješiti kesu i počastiti svoje oči nečim dizajnerskim i visokokvalitetnim.
Svatko od nas ima svoj pogled na svijet
Gospodin Eric Berne je rekao da život gledamo kroz naočale koje su naše i ničije od rođenja pa sve do smrti. Pri tome je valjda mislio da svatko ima svoj pogled na svijeti svatko ima potencijal da ga vidi drugačije. Jedini problem je to što nitko od nas ne zna kroz koje naočale gleda i svi mislimo da gledamo kroz iste naočale. Sigurno ti je jasno kako lako problemi mogu nastati.
Da se vratim na priču… Nedugo nakon što sam kupio svoje Super Naočale kroz koje je moj svijet izgledao kristalno čisto i ugodnog tona, imao sam jedan od onih dana kada sve pokušavaš, a ništa ne uspijevaš. Morao sam juriti na jedan sastanak, a prije toga sam morao svog malog sina od 16 mjeseci obući i ostaviti kod roditelja. Ako imaš dijete onda znaš koliko to zna biti izazovno, a ako nemaš vjeruj mi nije uvijek lako.
Vani je bilo ugodnih 36 stupnjeva, a u mom malom stanu na zadnjem katu ispod betonske deke 38, vrlo ugodno i pogodno za mršavljenje. Naravno, na sebi sam morao imati košulju i kravatu što je dodatno začinilo situaciju u kojoj sam bio. S obzirom da sam jedan od onih koji ne podnose vrućinu najbolje, sa svakom sekundom fleke na mojoj košulji su rasle, tako da sam nakon što sam obukao sina, morao obući drugu košulju i onda smo napokon krenuli.
Pozvao sam lift jedinim slobodnim prstom, dok sam u jednoj ruci držao torbetine, a u drugoj sina. Tada još nisam znao što me čeka. Mi smo čekali par minuta, ali ništa. Lift nije dolazio, pa sam se sada morao ozbiljno požuriti i spustiti pješke sa svim tim, ni manje ni više nego s desetog kata. Dok sam došao dolje, moja je druga košulja bila potpuno mokra, ali sam bio jako pametan pa sam uzeo ja i treću košulju sa sobom, koja više nikako nije pasala uz hlače i cipele, ali to mi tada nije bilo nimalo bitno. Forma je bila zadovoljena.
Ukrcao sam sina i stvari u auto, a dok sam to radio morao sam pola stvari odložiti kraj auta ili na krov. Dok mi se cijedio znoj niz čelo, tako su mi naočale klizile sa nosa i da moj ulog od stotinjak eura ne bi nesretno završio na betonu, odložio sam ih na krov. Napokon sam sve ukrcao i sav mokar se još vezao pojasom, jer mi auto postaje jako nervozan ako to ne napravim iste sekunde.
Vrijeme je za promjenu
Krenuo sam sa parkinga i nakon stotinjak metara primijetio da mi sunce ide u oči i da je vrijeme za moje Super Naočale. Iste sekunde me stisnulo u želucu, jer sam shvatio da su ostale na krovu. Stao sam, provjerio krov, ali nije ih bilo. Okrenuo sam se i vidio ih na cesti možda stotinjak metara dalje. Brzo sam sjeo, stisnuo pedalu i taman kada sam bio deset metara od njih, susjed je isparkirao svoj auto i krenuo prema meni.
Shvativši što bi se moglo dogoditi, počeo sam mu trubiti i mahati, a on me začuđeno pogledao, uputio mi jedan mrki pogled i onda opalio gas. Naravno, od cijele ceste njegov je kotač prešao baš preko mojih naočala. Izašao sam van, sakupio dijelove i bacio ih iza na sjedalo. Sjedio sam par trenutaka u autu i tonuo u svom jadu, nevjerici i frustraciji. Onda više nije bilo vremena i krenuo sam na sastanak.
Od tada je prošlo više mjeseci i ovu sam priču ispričao nekoliko puta. Prvi put kada sam je pričao, moj jad i frustracija bili su prisutni. Nakon toga svaki put sve manje, dok se nakon nekog vremena nisam po prvi put nasmijao na ovu priču. Danas mi je sve to skupa jako smiješno.
Trebalo mi je vremena da promijenim pogled na tu situaciju koja mi se desila, ali uspio sam. Jedino je bilo potrebno uvidjeti koliko je cijela priča apsurdna. Zapravo ja uopće nisam imao šanse u borbi protiv onoga što slijedi, nego sam jednostavno mogao stati i uživati u pogledu na splet nevjerojatnih okolnosti, glupe užurbanosti, nepromišljenosti, nepredvidljivosti budućnosti, vlastitih negativnih i iracionalnih misli i svega ostaloga što se jednim imenom može nazvati život.
Svijet je čaroban i nepredvidljiv
E pa dragi gospodine Berne i dragi moj Ti, kupio sam ja nove naočale i kupit ću ih ponovno ako bude potrebno, jer nije nužno da cijeli život nosiš iste naočale, stakla se mogu izmijeniti, a koji put kad ti ih netko zgazi i shvatiš da je vrijeme za promjenu pogleda, priušti si nove i bolje.
Svijet nije isključivo onakav kakav u ovom trenutku misliš da je. On se mijenja i on je nepredvidjiv. I koliko ljudi postoji, toliko različitih pogleda postoji. Davnih dana je Talmud rekao: ''Mi ne vidimo stvari kakve jesu. Mi vidimo stvari kakvi mi jesmo''.
Promjenom vlastitog pogleda na situaciju i promjenom trenutnog stava u taj da je život čaroban i nevjerojatan i svakodnevno nam se to pokazuje, uštedjet ćeš puno živaca i ubrzati proces koji će se neminovno dogoditi s godinama, onda kada postaneš star i mudar, ali prestar da bi promijenio bilo što. Zapravo, već sutra je prekasno da promijenimo danas, stoga kreni sada i sretno!
Promjenom pogleda na ljude u svojoj okolini možeš poboljšati odnose. Pročitaj kolika je moć pohvale na portalu pametnakuna.hr
