Učestalost poremećaja hranjenja, anoreksije i bulimije raste u razvijenim zemljama. Socijalni faktori koji se povezuju s nastankom poremećaja izravno su povezani s obilježjima kulture, a zapadna kultura bazira ljepotu ženskog tijela na vitkoj liniji. Međutim, problem poremećaja hranjenja kompleksniji je od isključivog svođenja na socijalnu razinu i potrebno je tragati za dubljim razlozima njegova uzroka
Knjiga 'Poremećaji hranjenja - od razumijevanja do liječenja', dr. Darka Marčinka i suradnika studiozno se osvrće na dijagnozu, kliničku sliku, pojavnost, psihodinamiku i terapijska obilježja anoreksije i bulimije. Donosimo dijelove iz knjige koji mogu pomoću u boljem razumijevanju i liječenju ovih psihičkih poremećaja, povezanih s brojnim tjelesnim komplikacijama koji nose i rizik ranije smrti. Više o knjizi pročitaj ovdje.
Obolijevaju i djeca prije puberteta
Dr. Marčinko kaže da se svake godine na sto tisuća stanovnika zabilježi osam novih slučajeva anoreksije i 12 slučajeva bulimije: "Standardizirana stopa mortaliteta u prvih deset godina od postavljanja dijagnoze iznosi 9, 6 za anoreksiju i 7, 4 za bulimiju. Anoreksija je najučestalija u dobi od 10 do 30 godina, a bulimija se obično pojavljuje nešto kasnije od anoreksije, najčešće u ranim dvadesetim godinama. Oba poremećaja su učestalija u zapadnim zemljama. Pojava anoreksije nervoze u posljednjih nekoliko desetljeća bilježi porast broja slučajeva među djevojčicama i dječacima prije puberteta. Ali i dalje je najčešća pojava anoreksije u dobi između 14. i 18. godine. Anoreksija puno češće prelazi u bulimiju, nego obratno."
Opsesivno kompulzivni tipovi imaju više mogućnosti za izlječenje
Većina oboljelih od poremećaja hranjenja ima neki od poremećaja ličnosti. "Prema Kernbergu jedan od faktora koji utječu na ishod bolesti kod oboljelih od ozbiljnih poremećaja hranjenja jest tip i ozbiljnost poremećaja ličnosti kod promatranog bolesnika. Ima više dimenzija procijene: afektivna, histerično-histrionično-borderline, narcistična, opsesivno kompulzivna i psihotična dimenzija. Radovi autora s Instituta za poremećaje ličnosti iz New Yorka (Kernberg i suradnici) pokazuju kao jedan od glavnih prognostičkih kriterija procjenu dominantne strukture ličnosti kod oboljelih od poremećaja hranjenja. Tako neurotična struktura ličnosti u koju spadaju histerični, depresivno-mazohistični i opsesivno kompulzivni, imaju značajno bolju prognozu i manje komplikacija u terapiji nego borderline i psihotična struktura ličnosti", objasnio je Marčinko.
Tip privrženosti diktira bolest
Na nastanak poremećaja hranjenja utječe psihološki razvoj djeteta od najranije dobi te njegov odnos s roditeljima. O tom odnosu kasnije ovisi razvoj djetetovih interpersonalnih veza, razvoj njegove ličnosti, samopoštovanja, osjećaj sigurnosti, pripadnosti te povjerenja u ljude oko sebe. U kakvom obliku roditelji prenose svoje osjećaje djetetu, u velikoj mjeri ovisi i o obliku privrženosti koja je njima u mladosti bila pružena. Adult Attachment Interview (AAI) važan je klinički instrument za procjenu privrženosti i smatra se zlatnim standardom u istraživanju privrženosti. Marčinko kaže da je svrha da se njime procijeni kvaliteta privrženosti iz prošlosti, odnosno iz djetinjstva neke odrasle osobe: "Pitanja nisu usmjerena na to što se dogodilo prije, već više na osjećaje koje je taj osjećaj pobudio u osobi. Privrženost se može svrstati u tri glavne kategorije: slobodan, odbacujući i preokupiran. Restriktivni tip anoreksije ima mnogo veću povezanost s odbačenim tipom, dok se prežderavajuće-purgativni tip povezuje s preokupiranim stilom privrženosti ili se ne može lako klasificirati. Isto tako je zamijećena i poveznica između bulimije i preokupiranog stila."
Opasni perfekcionizam
Ljudi se rađaju s određenim crtama ličnosti koje traju cijeli život. Dio crta ličnosti su situacijske i uvjetovane okolinom te nisu konstantne, npr. anksioznost nakon stresnih životnih događaja. Istraživanja pokazuju kako kod oboljelih od anoreksije prije pojave bolesti u djetinjstvu postoji viša razina anksioznosti i depresije, crte perfekcionizma i opsesivnosti kao i specifične percepcije tjelesne težine. Djevojke oboljele od anoreksije često su u djetinjstvu proglašavane najboljim djevojčicama jer su pretjerano skrupulozne, sklone redu i poslušnosti. Te crte ličnosti često naglašene i kod članova obitelji koji ne boluju od poremećaja hranjenja, što upućuje na važnost biološke, nasljedne komponente. Dio ovih crta ličnosti ostaje nepromijenjen i nakon oporavka od bolesti, prema istraživanjima često su to izbjegavanje opasnosti, perfekcionizam, sklonost tzv. negativnoj emocionalnosti, želja za održavanjem mršavosti i preokupacija dijetama, barem u manjoj mjeri.
Put u bolest kao način izbjegavanja konflikata
Poremećaji hranjenja su psihobiološki, kompleksni i često kronični poremećaji i kao takvi mogu imati drastičan utjecaj na život bolesnika i njihovih obitelji. Mnogi stručnjaci tvrde da je obiteljska dinamika u temelju poremećaja hranjenja, stoga u današnjim istraživanjima uloga disfunkcionalnih obiteljskih odnosa u nastanku poremećaja hranjenja ima vodeće mjesto. "Obitelji s anoreksičnim bolesnicama obično su neupadne, pristojne, radišne, poštuju društvene norme i trude se zadovoljiti zahtjeve okoline. No ispod površine prisutni su latentni sukobi, posebno na razini majka - otac, uz mnogo prikrivene agresije. Anoreksija je ipak u svom najvećem dijelu bitka između majke i kćeri. Majka je obično dominantna i zahtjevna spram djece, dok je otac uglavnom periferna figura i kao takav ne može pomoći kćeri da razvije manje ovisnu vezu s majkom. Članovi takvih obitelji rijetko zauzimaju otvorena stajališta, a konflikti se izbjegavaju pod svaku cijenu. Smatra se da roditelji anoreksičnih bolesnica imaju visoka očekivanja od svoje djece kako bi nadomjestili nedostatak ljubavi među sobom (Blinder, Chaitin i Goldstein, 1988), te je tako bolesnica s anoreksijom nervozom u mogućnosti, koristeći bolest ponovno spojiti roditelje. Britanski psihoanalitičar C. Dare također je uočio da se u obitelji anoreksičnih bolesnica pod pritiskom koji uzrokuje adolescencija radije bira simptom, odnosno bolest, umjesto promjene te da bolest koristi obitelji u održanju homeostaze", obrazložili su dr. Maja Šeparović i Darko Marčinko.
Terapija igrom asocijacija
U pristupu liječenju iznimno je bitno da sudjeluju i roditelji, osobito kod mlađih bolesnica. Pristup liječenju i izbor metode ovisi o dobi pacijenta. "Edukacija i suradnja našeg tima s KBC Zagreb, s timom prof. Fonagya i Batemana, osnivačima mantalizacijske psihoterapije iz Anna Freud centra iz Londona rezultirala je time da se po provedenoj edukaciji u Londonu, na KBC-u Zagreb, uz individualnu mentalizacijsku psihoterapiju provodi mentalizacijska obiteljska psihoterapija za oboljele od poremećaja hranjenja. Smisao mentalizacijske obiteljske psihoterapije jest da se kombinirajući psihodinamsku, kognitivno-bihevioralnu, teoriju sistema i teoriju privrženosti, a koristeći bazično koncept mentaliziranja, radi i s obiteljima oboljelih od poremećaja hranjenja. Radi se o kratkoj obiteljskoj psihoterapiji (do 10 seansi), nakon koje se u okviru fleksibilnog sagledavanja obiteljske problematike može indicirati nastavak ili drugi oblik terapije. Primarni smisao MBT-F je pomoći roditeljima mentalizirati unutrašnja emocionalna stanja i misli njihove djece. Kao sastavni dio terapije koriste se igre asocijacija i prepoznavanja emocionalnih stanja kod članova obitelji (terapeuti to potiču i daju osnovne smjernice o igri), jer je dokazano da igra potiče mentalizaciju u obiteljskim odnosima", objasnio je Marčinko.
Koliko znaš o anoreksiji provjeri ovdje.
