Jedna od najtraženijih estetskih operacija je svakako operacija nosa, sa ili bez operacije nosne pregrade. Kada je pravo vrijeme za operaciju nosa i kakvi su profili noseva trenutno u modi, otkriva mr.sc.dr. Rozita Gulić, spec. orl i plastične kirurgije
Stručni naziv ovakve operacije je (septo) rinoplastika. Pacijenti su nezadovoljni izgledom svog nosa koji su dobili naslijeđem ili stekli traumom i starenjem. Osim estetske komponente, često postoji i problem s disanjem kroz nos, posebice kod traumatiziranih, frakturiranih noseva ili noseva spuštenih vrškova.
U svakom slučaju, nos je najistureniji i najvidljiviji dio našeg lica koji se ne da zakamuflirati make up-om , odgovoran je za njegov karakterističan izgled , te čak i male promjene u njegovom obliku i veličini odražavaju značajne promjene u doživljaju ljepote lica.
Poput nekih drugih dijelova tijela, i oblik nosa je podložan modi svog vremena; danas npr. nije više moderan mali francuski nosić uzdignutog vrška. Na cijeni su nosevi ravnog profila koji je tek za najviše 1 mm spušten ispod najviše točke nosnog vrška. Najvažniji cilj rinoplastike je dobiti nos prirodnog izgleda koji sa ostatkom lica čini harmoničnu cjelinu. Znači, nos koji se ne ističe. Primjer takvog nosa je npr. nos Nicole Kidman ili Angeline Jolie. Za razliku od njih, Jennifer Lopez ima prenizak profil sa izraženijim vrškom nosa.
Nos se operira tek nakon 17 godine
Nos nije uputno operirati prije 16-17 godine života, do tada se ubrzano razvija i raste iz centara za rast. Ako se nos operira prije 16-te godine, postoji mogućnost oštećenja centara za rast, te posljedični nepravilni i neravnomjerni rast nosa.
Prilikom prvog kontakta sa pacijentom, veoma je važno shvatiti motiv operacije i detaljno razlučiti želje u svezi promjena izgleda nosa. U protivnom, rezultat operacije može za pacijenta biti krajnje razočaravajući. Naime, često se dešava da se pacijent fokusira na deformitet nosa koji operateru izgleda kao minorni problem, a da stvarni, izraziti deformitet ne primjećuju ili mu ne posvećuju osobitu pažnju. Zadaća operatera je da pacijentu skrene pozornost na sve deformitete nosnih struktura i objasni mu prednosti i nedostatke korekcije istih. Operater i pacijent predstavljaju tim sa istim ciljem.
Naravno, operater mora procijeniti i fotodokumentirati ne samo vanjski izgled nosa, već i njegovu funkciju rinoskopskim i ev. fiberendoskopskim pregledom. Pacijent također treba biti upoznat sa svim mogućim komplikacijama operacije, kao i sa postoperativnim tijekom. Edukacija pacijenta pomaže u boljem rezultatu operacije i ugodnijem postoperativnom oporavku.
Korekcije
Kod septorinoplastike postoje tri strukture koje su podložne promjeni: septum, nosni hrbat (dorzum) i vršak nosa.
Korekcija septuma
Najprije se korigira septum iz razloga što iskrivljen septum može biti razlog iskrivljenja hrskavičnog dijela vanjskog nosa.
Obično se nakon septuma korigira dorzum i na kraju vršak. Pristup na navedene strukture može biti rezom kroz unutrašnje dijelove nosa (intranazalnim pristupom) ili kroz kožu vanjskog dijela nosa ( ekstranazalnim pristupom) i njegov odabir ovisi o strukturi koju želimo mijenjati.
Bez obzira koji pristup odabrali, iza njega ne ostaju vidljivi rezovi na koži. Na dorzumu se obično odstranjuje grbica; kombinacijom skalpela, dlijeta i rašpice, ovisno o građi i veličini. Nakon njezina odstranjivanja zaostaje ''otvoren krov'' nosa koji se zatvara osteotomijama.
Radi se o unaprijed određenim pravcima loma nosnih kostiju uz pomoć oštrih dlijeta. Ukoliko se ''otvoreni krov'' nosa ne uspije zatvoriti, rezultat je estetski nezadovoljavajući hrbat nosa koji izgleda široko i slabo definirano.
Kao posljedica osteotomija, ponekad nastaju hematomi u području gornjih i donjih kapaka, kao i korijena nosa. Osteotomije se koriste i kod sužavanja nosnog dorzuma.
Korekcija nosnog vrška
Nosni vršak možemo korigirati u smislu promjene projekcije, rotacije, sužavanja, sanacije asimetrije itd.
Šivanje operativnih rezova vrši se vrlo tankim i resorptivnim koncem, a u nosne šupljine možemo staviti malene silikonske udlage ili tampone koji se vade obično nakon 5 dana. Vanjski nos se fiksira samoljepljivim silikonskim kalupom kroz period od tjedan dana.
Postoperativno se preporučuju hladni oblozi prva 24 sata i spavanje sa povišenim položajem glave i gornjeg dijela tijela. Sportske aktivnosti se moraju izbjegavati prva 3-4 tjedna.
Kontrole se vrše mjesec dana, šest mjeseci i jednu godinu nakon operacije uz fotodokumentaciju, budući da se definitivan i trajan rezultat operacije očekuje 1 god. nakon operacije.
Kontakt: Poliklinika Gulić Medical Group
Tel: 01 6055 551, 098 190 44 30
e-mail: poliklinikagulic@hi.t-com.hr
Više info: www.poliklinikagulic.hr
