Posrnuli glumac koji je nekada utjelovio kultnog superjunaka mora se suočiti s vlastitim egom kako bi vratio karijeru i staru slavu, ukratko radnja je to najboljeg filma godine koji je nagrađen s prestižnom nagradom Oscar u čak 4 kategorije. Potaknuti pričom o gubitku slave, posla, identiteta i utjecaja u društvu, donosimo iskustvo Ivane Tišljar, koja je nakon izgubljenog položaja na poslu, promijenila profesiju, a pjevačica Anđa Marić otkrila je boji li se gubitka slave
Naša sugovornica Ivana Tišljar danas je certificirana Heal Yor Life trenerica i Business coach, a vlastitu tvrtku osnovala je zajedno s partnerom. Radi na organizaciji različitih edukativnih projekata, poput regionalne konferencije ''Slušaj sebe'', koja nudi mnoštvo događanja i predavanja za osobni i poslovni razvoj pojedinca. S nama je podijelila vlastito iskustvo gubitka pozicije na prijašnjem poslu u financijskoj industriji, emocije kroz koje je tada prolazila i objasnila vezivanje pojednica za određenu poziciju ili ulogu u društvu.
Povezanost pozicije na poslu i našeg identiteta
Možete li nam ukratko ispričati vašu priču?
'Moja priča nije značajna s aspekta neuobičajenosti, jer je velik broj ljudi "preko noći nešto izgubilo". Poziciju u financijskoj korporaciji za koju sam radila "izgubila" sam zbog promjene strukture na vodećim pozicijama. Klasična priča; imate sjajan posao, izvrsnu poziciju i jedan dan dobijete novog šefa koji dovodi novu ekipu. U tom timu za mene nije više bilo mjesta, a ja sam se zbog straha (gubitak financijske sigurnosti) željela prilagoditi novom načinu poslovanja koji nije bio u skladu s mojom prirodom. Osjećala sam se izuzetno loše, što je utjecalo na moju svakodnevicu. Kad sam otišla iz tvrtke, negativne emocije su se pojačale, jer sam tada osjećala i beskorisnost, jer nisam imala odmah alternativu u smislu drugog zaposlenja. Bilo je to vrlo izazovno razdoblje za mene, ne samo u financijskom smislu, već i u smislu vlastitog identiteta.
No, danas mi je sasvim jasno da sam "privukla" te određene situacije i ljude u svoj život kako bi se posvetila svemu što me ispunjava i zahvalna sam na svakom trenutku. Često se ljutimo i osjećamo bespomoćnost u izazovnim situacijama, no jasno mi je kako bez tog iskustva, danas ne bi radila posao koji volim, na način koji meni odgovara i sa suradnicima s kojima dijelim slične namjere i vrijednosti'.
Vrijedimo koliko zarađujemo?
Koliko vas je određivalo radno mjesto i koliko je njegov gubitak bio povezan s gubitkom svojeg Ja?
'Tek nakon "gubitka pozicije", shvatila sam koliko me određivalo radno mjesto. Zaista mnogo, tada. Shvatila sam da sam preuzela ulogu i etiketu radnog mjesta koja mi je bila potrebna kako bi se osjećala "dobro". Naravno, mislila sam da sam izgubila jako puno, jer sam prestala raditi nakon petnaest godina u kvalitetnoj branši. Diplomatski rečeno, nije ugodna situacija, ali apsolutno je oslobađajuća od uvjerenja kako vrijedimo onoliko koliko zarađujemo ili onoliko koliko nam je vrijedna pozicija. Svi smo jednako vrijedni, bez obzira tko smo i što radimo. Sama činjenica da postojimo, znači da vrijedimo. Nisam izgubila dio svog identiteta, jer sada vrlo dobro znam tko sam i što želim postići u životu. Zapravo vrijedi obrnuto, tek nakon te situacije, pronašla sam sebe. Radila sam na uvjerenjima koja su me ograničavala, odnosno sputavala u ostvarivanju sebe kao osobe. Bez takvog rada, napredak nije moguć. Često nam se događa da u velikim izazovnim situacijama otkrijemo dijelove sebe koje nismo nikada upoznali, kao npr. hrabrost ili potencijal za razvoj genijalnih ideja. Ulaganje u osobni i poslovni razvoj jest vrlo važan, jer nam omogućuje da budemo sretni'.
Podijelite savjet za čitatelje koji su ostali bez posla ili se boje promijeniti posao koji ne vole?
'Ono što je bilo vrlo važno za mene i što je promijenilo moj život jest preuzimanje 100%-tne odgovornosti. Godinama sam se oslanjala na druge, tuđa mišljenja i okolnosti koje mi nitko nije mogao garantirati. Moja "životna škola" u tim trenucima je možda bila bolna, ali vrlo značajna. Naučila sam da ako radim posao koji ne volim ili se ne osjećam dobro u poslovnom okruženju, tada je moja odgovornost što ću poduzeti.
Često tražimo oslonac u drugima, a istovremeno ne znamo kako podržati sami sebe. Moje odlaganje i traženje izgovora su zapravo bili samo strahovi i manjak vjere u sebe. I taj dio sebe treba prihvatiti, jer samo kada osvijestimo dijelove koji nas ograničavaju, možemo i raditi na tome. Kada bi prije čula kako je nešto nemoguće i kako nisam realna, tada bi svoje snove samo sanjala. Danas znam da uspjeh nije samo postizanje snova i ciljeva, već uživanje u cijelom procesu koji nas dovodi do cilja. Što je uopće mjerilo i standard za "realno"? Mnogi kojima je bilo rečeno da nisu realni ili kako su ''ludi'', postigli su ogroman uspjeh. Ponekad se pitam jesu li "realno" izmislili ljudi kojima je navedena riječ društveno prihvatljiva definicija za pesimizam. Nađimo ono što nas ispunjava, i krenimo kreirati život kakav zaslužujemo. A zaslužujemo biti sretni'.
Ne postoji sigurnost
'S preuzimanjem odgovornosti za ono što nam se događa, znači da nije samo važno što nam se događa, već kako ćemo reagirati u svakoj situaciji. Dokazano je da je posao vrlo važan segment našeg života, a svi znamo kako provodimo puno više vremena na poslu nego s obitelji ili prijateljima. Pitanje je samo da li nam posao donosi napredak u svakom smislu ili nešto drugo. Pošto ne postoji "sigurnost", sjajno je kad se potrudimo raditi ono što volimo, posao prema kojem osjećamo strast. Važno je povezati s s ljudima koji nas podržavaju u razvoju, s uspješnim ljudima koji imaju određena iskustva. Činjenica je da se čovjek dobro osjeća kada putem svog djelovanja stvara određen doprinos zajednici. Pitanje koje me usmjerava prema tome jest: "Što danas mogu učiniti za život, kako mogu doprinjeti", umjesto ranijeg pitanja - "Što će život učiniti za mene"?
Anđa Marić o slavi
Pjevačica Anđa Marić, posebna gošća regionalne konferencije ''Slušaj sebe'' koja će se održati u subotu 28.02. od 10:30 do 19:00h u Hotelu Antunović, otkrila nam je dobre i loše strane života pod reflektorima te da li se poistovjećuje sa svojom slikom u medijima.
Koliko je teško biti pod stalnim kritičkim okom javnosti?
'Ponekad je teško kad ti se plače, a svi te znaju. Ali super je kad ti netko pomogne ili izađe u susret samo zato jer te je prepoznao, pa ima osjećaj da te poznaje'.
Koliko se kao javna osoba poistovjećujete sa slikom o sebi koju stvaraju mediji?
'Kada kažete “javna osoba” moja prva asocijacija je javni zahod. I javne osobe su slične, jedan dan si top, drugi dan ću “na tebi ostaviti” svu gorčinu svojih frustracija. Kako se ono kaže - to je priroda posla. Ja se ne bavim slikom koju o meni “stvaraju mediji” niti ljudi koje ne poznajem. Znam tko sam i važno mi je samo mišljenje ljudi koje cijenim i volim'.
Slava? Pa nisam li je već izgubila?
Bojite li se ponekad gubitka slave, tj. možete li zamisliti ''anonimnu'' budućnost u kojoj o vama više ne pišu mediji?
'Gubitka slave? Pa nisam li je već izgubila? Slava ništa ne znači ako ne možeš živjeti od nje i plaćati račune. Ja od slave nemam puno (osim zgodnih susreta sa policajcima na graničnim prijelazima i prometnim policajcima), tako da nikada nisam razmišljala o tome što će biti kada ni toga neće biti jer mi je… svejedno. Zahvalna sam dok traje'.
Ako te zanima više o regionalnoj konfereciji ''Slušaj sebe'', saznaj u našem planeru.
