Opsesije zvijezda Hollywooda

Primijetiš li da netko stalno upozorava na moguće nevolje, opaža najsitnije detalje, pedantno preslaguje predmete i napadno pazi na čistoću i red, možeš naslutiti da pati od obuzeto-prisilnoga poremećaja (OPP).

Ova boljka muči oko 2 posto odraslih, a obično se javlja već u djetinjstvu. Iako je oduvijek vrlo raširen, u novije je vrijeme medijski populariziran kroz popularnu detektivsku seriju Monk, u kojoj istoimeni detektiv pati od OPP-a, a zahvaljujući njemu ujedno i rješava slučajeve. I mnoge stvarne slavne osobe žive s ovim poremećajem, a među njima su navodno Jessica Alba, Penelope Cruz, Billy Bob Thornton, Cameron Diaz, Leonardo Dicaprio i Donald Trump. Također je od OPP-a patio Michael Jackson.

Psihološki mehanizam OPP-a izgleda otprilike ovako: oboljelog progone strahovi (realni i nerealni) i drugi neugodni osjećaji, koje on pokušava ublažiti tako da poduzima određene radnje kojima se nada izbjeći ono čega se boji ili ono što ga smeta.

Oboljeli liječe svoje opsesije ponavljajući određene radnje

Neke od prisilnih radnji kojima opsesivac "liječi" svoje opsesije su višekratno provjeravanje jesu li vrata zaključana ili ugašen plin, osvrtanje oko sebe, pranje ruku, brisanje prašine, čišćenje mrlja, preslagivanje i namještanje predmeta u idealan red, skupljanje i gomilanje potrebnih i nepotrebnih stvari i drugo.

Neki imaju potrebu stalno nazivati osobu do koje im je stalo da utvrde je li sve u redu, gledati na mobitel da vide je li im stigla željena poruka, provjeravati je li im sjela očekivana uplata na račun i slično. Također, neki opsesivci ne mogu odoljeti da ne prevode riječi ili rečenice na strani jezik ili u sebi ponavljaju molitve ili formulacije da bi si ublažili tjeskobu ili se utješili.

Glavni uzročnik ovakvoga stanja su smetnje u fiziološkim procesima u mozgu koji reguliraju otpornost na stres i osjećaj duševnog mira. Oboljeli od OPP-a imaju povećanu osjetljivost na vanjske podražaje pa ih okolina jače iritira i drži ih u stanju tjeskobe.

Tipične opsesije

• Briga da će se nekome dogoditi nešto ružno i da prijeti neka opasnost
• Osjećaj da su stvari prljave ili neuredno posložene
• Strah od siromaštva, gubitka prihoda ili vrijednih stvari
• Strah od nasilja
• Strah od bolesti
• Strah od zamjeranja, gubljenja prijateljstava, poslovnih partnera

Tipične prisilne radnje

• Pranje ruku i drugih dijelova tijela
• Čišćenje, namještanje i preslagivanje predmeta
• Provjeravanje je li sve u redu, je li stigla uplata, poruka ili telefonski poziv
• Osvrtanje oko sebe radi utvrđivanja prijeti li kakva šteta
• Propitkivanje, traženje ohrabrenja ili potvrde da je sve ok
• Brojanje predmeta, primjerice automobila, pješaka i drugog
• Nepotrebno prevođenje rečenica na strani ili materinji jezik

Pomoć nije daleko

Iako se ovaj poremećaj često ne može potpuno izliječiti, danas su dostupne vrlo učinkovite terapije koje, kod velike većine, rezultiraju uspješnim dugoročnim ublažavanjem simptoma.

Jedan od načina liječenja je kognitivno-bihevioralna (spoznajno-ponašajna) psihoterapija koja se provodi kroz razgovor i koja je zasnovana na hipotezi da je OPP posljedica nerealnog pesimističkog razmišljanja.

To ne mora biti tako i neki stručnjaci smatraju da su pesimizam, strahovi i brige posljedica, a ne uzroci bolesti.

Drugi oblik terapije je uzimanje lijekova koji djeluju na moždanu fiziologiju. Najpopularnija su sredstva za smirenje iz klase benzodiazepina, koja brzo smiruju napetost i zabrinutost.

Nažalost, njihovo djelovanje je kratkotrajno, nakon čega se simptomi vraćaju pa je potrebna nova doza. Nezgodno je i što je kod nekih pacijenata potrebno s vremenom dizati dozu, jer se organizam privikava na lijek.

Kombiniranom terapijom postiže se najbolji učinak

Mnogo su prikladniji antidepresivi, koji ne izazivaju ovisnost ni naviku, a koji dugoročno jačaju otpornost živčanog sustava.

Uz lijekove se preporučuju B-kompleks, magnezij i Omega-3masne kiseline, kao i redovna tjelesna aktivnost. Moguće je kombinirati lijekove s psihoterapijom, čime se postiže najbolji učinak.

Nažalost, većina oboljelih ne priznaje sebi ni okolini da je bolesna te odbija liječenje.

Treba imati na umu da je OPP zdravstveni poremećaj koji uzrokuje značajne psihičke tegobe i otežava normalno funkcioniranje te ga je potrebno liječiti bez obzira jesu li strahovi i brige utemeljeni ili ne.

Osnovni je cilj terapije omogućiti pacijentu stanje spokoja i nesmetano obavljanje svakodnevnih aktivnosti.