Počelo je u Osijeku, a sada se proširilo cijelom Hrvatskom. Trovanje životinja uzbunilo je hrvatsku javnost i stvorilo paniku među vlasnicima životinja, kao i u brojnim aktivističkim grupama. Na meti su golubovi, psi, mačke, čak i jedna vidra, a odgovora na "tko, zašto i kako" još nema.
Sve je krenulo u Osijeku
Nedavni prosvjed u Osijeku zbog masovnog trovanja životnija koje je krenulo smrću 50 otrovanih golubova, a kasnije se proširilo na ostatak Hrvatske, apelirao je na novu pošast koja je zabrinula mnoge.
Napominjemo, ovakva vrsta trovanja životinja nije nešto novo, jer kako saznajemo od Prijatelja životinja, cijele se godine prijavljuju slični slučajevi, no sada se manifestira u puno većim omjerima te je svakako alarmantna.
Do sada su slučajevi trovanja životinja prijavljeni u gradovima poput Zagreba, Opatije, Rijeke, Zadra, Vinkovaca, Karlovca, Trogira, Labina, Umaga, Pule...
Zadnjih dana prijavljeno je nekoliko evidentiranih sumnji na trovanje (u Osijeku je ta brojka dosegla 80 prijava), oko desetak slučajeva trovanja te 3 smrtna slučajeva, za sad.
Paziti i na dezinformacije
Građani su diljem Hrvatske upozorili na bijeli prah za kojeg se sumnjalo da je otrov, no prema zadnjim podacima, većina pronađene bijele tvari bile su razgrađeni papir, kuhinjska sol, žbuka i hrana za mačke, što i dalje ne znači da treba pustiti životinje da priđu sličnim pojavama.
Prijavljeni su i slučajevi gdje su vlasnici pasa zamijetili nakupine ružičastog praha, otrova inače poznatog kao pužomor, od kojeg je stradala i jedna kujica na području Zagreba.
Vlasnici bi sada trebali posebno oprezni i pripaziti na ono što im ljubimci konzumiraju na ulici, jer su u gotovo svim zagrebačkim kvartovima prijavljene čudne nakupine praha, nadohvat ruke i životinjama i ljudima.
Traže se odgovori...
S obzirom na porast slučajeva i rast zabrinutosti diljem zemlje, traže se odgovori te načini preventive od nadležnih. Kako se radi o napadu na živote, neki bi rekli i terorizmu, pitanje je gdje sve počinje, kako to spriječiti i tko stoji iza svega.
Luka Oman, predsjednik Udruge Prijatelji životinja uputio je dopis ministru unutarnjih poslova u kojem apelira za pomoć:
"Iz navedenih gradova obratio nam se velik broj građana koji su u strahu za živote životinja o kojima skrbe i za živote svoje djece, te su zabrinuti zbog zagađenja tla, vode i drugih ekoloških problema povezanih s nekontroliranim rasipanjem otrovnih kemikalija.
S obzirom na to da su ugrožene i divlje, domaće i kućne životinje, ali isto tako i djeca, kao i svi zbog mogućeg trovanja vode, molimo Vas da shvatite ozbiljnost i alarmantnost situacije.
Također, s obzirom na količine pronađenog otrova i rasprostranjenost ovo bi se trebalo smatrati terorizmom, zbog čega Vas molimo da prema tome poduzmete i konkretne mjere kako bi se zaštitili građani i životinje.
Molimo Vas da istraga bude temeljita i da se poduzme sve kako bi se zaustavilo bacanje otrova i pronašli počinitelji."
Cijelo se priopćenje može pronaći ovdje.
Kako pomoći ako se sumnja da je životinja otrovana?
Prvu pomoć otrovanoj životinji možeš pružiti i sama.
Doktor veterinarske medicine Marijan Vuđan iz Veterinarske ambulante Šapa kaže da simptomi trovanja "dosta ovise o vrsti otrova. Najčešće je to povraćanje, izrazito jako, uz grčenje, koje opetovano izlazi van, a može biti i proljev".
Nastavlja kako "daljnja slika ovisi o samom toksinu. Mogu se pojaviti i neurološki znakovi poput proširenih zjenica, koje se nekontrolirano kreću lijevo-desno, nekoordinirane kretne, grčevi koji podsjećaju na epileptični napadaj u kojem životinja leži na boku i nekontrolirano 'vesla' nogama".
Dr. Vuđan preporučuje vlasnicima koji ovo primijete kod svojih ljubimaca ili kod neke druge životinje da što prije kontaktiraju veterinara.
Kaže kako im se može pomoći i aktivnim ugljenom te izazivanjem povraćanja 3 postotnim hidrogen peroksidom ili šakom soli tako da se direktno aplicira životinji u usta.
Ipak, i ovdje treba biti jako oprezan, upozorava dr. Vuđan. Izazivanje povraćanja kod životinja koje su otrovane nekom kiselinom ili lužinom može samo pogoršati situaciju, jer će izazvati "dodatno žarenje i opekline".
Oporavak ovisi o tome koliko se brzo reagiralo na otrovanje, nastavlja dr. Vuđan. U težim slučajevima, gdje su u organizam ušle veće količine otrova, životinja se liječi do nekoliko dana, daje joj se infuzija te propisana terapija.
