Cimet je jedan od najstarijih začina. Spominje se i u Starom zavjetu, a zabilješke o njemu postoje u egipatskim, grčkim i rimskim rukopisima. U prošlosti se cimet uvelike koristio kao prirodan lijek za mnoge tegobe, a i moderni znanstvenici dokazali su njegovo blagotvorno djelovanje.
Cimet ili drugim nazivom Cinnamomum zeylanicum jedan je od najstarijih začina u povijesti. Ime mu potječe od židovskog i arapskog naziva amomon što u prijevodu znači mirisna začinska biljka. Zbog svojih iznimno vrijednih ljekovitih svojstava te cijenjenosti, gdje se jedno vrijeme cijenio više nego zlato dobio je naziv i "zlatni cimet“.
Prvi put se spominje u Bibliji, a nakon toga brojni narodi među kojima su i Egipćani počeli su svoja jela obogaćivati ovim začinom, bilo radi mirisa ili radi ljekovitih svojstava. Od Europljana prvi su ga otkrili Portugalci kada su zauzeli Cejlon. Urođenici s otoka uzimali su ga protiv umora i za jačanje energije. Čak su ga i pušili i koristili kao mirisna ulja. Cijena je cimeta u to doba bila jako visoka, poput zlata, pa su Nizozemci i Portugalci vodili stogodišnji rat da bi ga se domogli. Pri kraju 19. stoljeća cimet je prestao biti engleska ekskluziva i proširio se po cijelom svijetu.
Dvije vrste cimeta
Slatkasta mirodija opojnog mirisa dobiva se guljenjem kore s tankih grančica zimzelenog drveta. Pri tome se vanjska kora odbacuje, a unutrašnja uvija u štapiće. Postoje na stotine vrsta cimeta ali najpoznatije su dvije. Jedan je kasija, kineski cimet, koji se proizvodi od biljke latinskog imena Cinnamomum cassia Blume, koje svoje podrijetlo vuče iz Burme. Druga vrsta cimeta je ljekoviti Cinnamomum zeylanicum Nees odnosno cejlonski cimet. On se od davnine primjenjuje u narodnoj medicini starih svjetova, a zapisi koji govore u prilog tome pronađeni su u grčkim, rimskim i egipatskim rukopisima. Potječe iz Šri Lanke, odnosno bivšeg Cejlona po kojem je i dobila ime. Finog je i slatkog mirisa, pomalo ljutog okusa, ali zato topao i ugodan.
Začin života
U prošlosti se cimet uvelike koristio kao prirodan lijek za mnoge tegobe, a i znanstvenici su dokazali su njegovo blagotvorno djelovanje. Potvrđeno je da cimet:
- pomaže kod upala i infekcija
- suzbija širenje leukemije i limfoma
- ublažava probavne smetnje
- regulira količinu šećera u krvi
- pomaže u mršavljenju
- ublažava reumatske bolove
- poboljšava aktivnost mozga
- smanjuje količinu lošeg kolesterola
- uklanja gljivične infekcije
- ublažava menstrualne tegobe
Tips & Tricks
Cimet je dostupan u obliku praha i u štapićima. Štapiće možemo čuvati duže, a cimet u prahu ima intenzivniju aromu. Ako možete, pomirišite cimet kako bi se uvjerili da ima slatkast miris i da je svjež.
Cimet treba čuvati u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Mljeveni cimet na ovaj način možete čuvati šest mjeseci, a cimet u štapićima ostat će svjež jednu godinu. Rok trajanja cimeta možete produljiti ako ga čuvate u hladnjaku, iako pravi znalci to neće preporučiti.
Cimet u gastronomiji
Cimet se najčešće dodaje napicima, desertima, voćnim jelima i kolačima, osobito onima od jabuke. No, rezerviranjem cimeta samo za ova jela uskraćujemo si cijeli spektar doživljaja. Tako cimet odlično nadopunjuje okus zobene kaše, slatkog krumpira, mrkve i zimske bundeve, ali i jelima od janjetine, piletine i mljevenog mesa. Često se dodaje kavi, a za instant zagrijavanje najbolje je malo cimeta dodati kuhanom vinu.
U Brazilu se poslužuje posebna vrsta kave i capuccina koje se nazivaju Canelinha. Budući da je ovaj napitak vrlo lako pripremiti, slobodno ga isprobajte kod kuće. Nakon što ste pripremili svoj omiljeni espresso, capuccino ili macchiato, posipajte ga cimetom, a malu količinu smeđeg šećera koju ste dodali promiješajte štapićem cimeta umjesto žličicom. Meksičkim jelima od graha dodajte malo cimeta – taj će im začin dati jedinstven okus. Kada pripremate jela s curryjem, dodajte malo cimeta, nećete pogriješiti.
