Neki pojedinci postaju do te mjere opsjednuti unosom 'zdrave' hrane da to može dovesti do poremećaja u prehrani. Opsesija prehranom naziva se ortoreksija i prema dostupnim podacima pogađa jedan posto stanovništva. Na prvu se čini da je ortoreksija potaknuta željom za zdravijim životom, no prikriveni razlozi zašto netko razvija poremećaj uključuju potrebu za potpunom kontrolom
Pravilna prehrana posljednjih godina plijeni veliku pažnju javnosti, s opetovanim porukama o pozitivnom učinku unosa voća, povrća, cjelovitih žitarica, ribe te negativnim posljedicama unosa procesirane industrijske hrane kao i općenito hrane bogate jednostavnim šećerima i masnoćama na zdravlje. I svi mogu profitirati birajući što 'zdravije' namirnice, sve dok to ne postane opsesija.
Zdrava hrana kao životni imperativ
Osoba pogođena ortoreksijom ne može više sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima te se izolira od ostatka društva nad kojima se osjeća superiornom
Kao koncept, ortoreksija ima kratku povijest. Termin je prvi put skovao Dr.Steven Bratman 1997. godine kako bi opisao psihološko stanje u kojem se pojedinci fiksiraju na unos isključivo zdrave i 'čiste' hrane do te mjere da izbjegavaju svaku hranu koja sadrži i najmanje količine umjetnih boja, aroma, konzervansa, pesticida ili pak nezdravih masnoća, šećera ili dodane soli . Ortoreksija započinje s nevinim pokušajem da se jede kvalitetnije, ali dovodi do opsesije pripremom hrane i planiranjem jelovnika i do nekoliko dana unaprijed. Hrana koju konzumiraju osobe s ortoreksijom postaje primarna stvar u njihovom životu i ako pojedu nešto izvan planiranog jelovnika, osjećaju krivnju i samokažnjavaju se strožim pravilima o prehrani.
Sličnosti s anoreksijom i bulimijom
Donedavno se pojam ortoreksije povlačio samo po medijima, no zadnjih godina koncept se sve više promatra s medicinskog stajališta. Iako medicinska zajednica nije još službeno priznala ortoreksiju kao poremećaj u prehrani, sam poremećaj dijeli mnoge sličnosti s anoreksijom i bulimijom. Na prvu se čini da je ortoreksija potaknuta željom za zdravijim životom, no prikriveni razlozi zašto netko razvija poremećaj uključuju potrebu za potpunom kontrolom, bijeg od strahova, želja za mršavošću, poboljšanje samopoštovanja i upotreba hrane za stvaranjem vlastitog identiteta.
Ortoreksija donosi sa sobom cijeli niz potencijalnih zdravstvenih problema. Prehrana vrlo često postaje u toliko mjeri restriktivna da se riskira cijeli niz nutritivnih deficita, ovisno o skupini namirnica koje osoba izbaci iz prehrane. Ortoreksičari gube sposobnost da jedu intuitivno – da osjete kada su gladni, koliko hrane im je potrebno i kada osjećaju sitost. Društveni i obiteljski život postaje manje važan od kreiranja 'čistog' jelovnika što rezultira izolacijom i sociološkim problemima.
Bratmanov test za ortoreksiju
Imaj na umu da praćenje postulata pravilne prehrane ne znači da imaš ortoreksiju i nema ništa loše u tome da se hraniš 'zdravo'. No, situacija postaje zabrinjavajuća ako ti briga o 'zdravoj' hrani oduzima velik dio vremena i pažnje ili ako imaš osjećaj iznimnu grižnju savjesti kada se ne držiš zacrtanog jelovnika. Nažalost, još ne postoje dijagnostički alati za otkrivanje ortoreksije no kako bi pomogao u pravovremenom otkrivanju poremećaja Bratman je osmislio niz pitanja koji mogu u tome pomoći. Odgovori iskreno na njih – više od 4 pozitivna odgovora znak su da se moraš opustiti kada je u pitanju hrana. Svi potvrdni odgovori upućuju na ozbiljnu opsesiju hranom.
- Provodiš li više od 3 sata dnevno razmišljajući o prehrani?
- Planiraš li obroke nekoliko dana unaprijed?
- Je li ti nutritivna vrijednost obroka važnija od uživanja u njemu?
- Je li se kvaliteta tvog života smanjila, a povećala kvaliteta tvoje prehrane?
- Jesi li postala stroža prema sebi?
- Poraste li ti samopoštovanje kada jedeš 'zdravo'?
- Jesi li se odrekla hrane u kojoj si uživala kako bi jela 'pravu' hranu?
- Izolira li te prehrana iz društvenog života?
- Osjećaš li krivnju ako se ne pridržavaš zacrtanog jelovnika?
- Osjećaš li mir i potpunu kontrolu kada se hraniš zdravo?
Put oporavka
Društvo nas potiče da jedemo 'zdravo' i budemo mršavi pa je vrlo često osobi teško prepoznati da ima poremećaj. No, upravo je priznavanje problema prvi korak u liječenju ortoreksije. Zatim se savjetuje provođenje kognitivne bihevioralne terapije od strane stručne osobe, s ciljem postizanja opuštenijeg pristupa jelu. Od ključne je važnosti pozabaviti se prikrivenim emocionalnim problemima kako bi se uspješno postigao prijelaz na 'normalnu' prehranu.
Pročitaj dio iz knjige 'Poremećaji hranjenja - od liječenja do razumijevanja', dr. Darka Marčinka i suradnika.
