Obično se u crni čaj dodaje malo mlijeka kako bi se ublažio njegov gorak okus. Indijski yogiji uz mlijeko dodaju još neke začine kao što su: cimet, med, đumbir, kardamom, klinčić.
Tibetanski monasi su otišli u neku drugu krajnost stavljajući sol i maslac, jer smatraju da će ih tako jak napitak držati budnima u dugotrajnim meditacijama.
Postoje tri osnovne vrste čaja, ovisno o tehnološkom procesu obrade, a to su: Zeleni čaj, Oolong i Crni čaj. Crni i zeleni čaj potječu od istog grma zimzelene biljke čajevac. To je grmolika tropska biljka bez mirisa. Sadi se u velikim čajnim vrtovima na nadmorskim visinama od 100 do 2000 metara. Lišće za crni čaj se potpuno oksidira, dok se listovi za zeleni čaj zbog fermentacije izlažu pari nakon čega se suše. Oolong čaj ili Wulong čaj, je okusom i kakvoćom nešto između crnog i zelenog čaja, a zahtijeva malo složeniju obradu.
Crni čaj za detoksikaciju
Najpoznatija vrsta čaja svakako je crni čaj, neki ga još nazivaju indijski čaj, a neki ruski čaj. U različitim kulturama se priprema na razne načine. Neki crni čajevi se još obogaćuju aromom jasmina i bergamonta pa tako imamo čejeve kao što su Earl grey i drugi. Obično se u crni čaj dodaje malo mlijeka kako bi se ublažio njegov gorak okus. Indijski yogiji uz mlijeko dodaju još neke začine kao što su: cimet, med, đumbir, kardamom, klinčić. Tibetanski monasi su otišli u neku drugu krajnost stavljajući sol i maslac, jer smatraju da će ih tako jak napitak držati budnima u dugotrajnim meditacijama.
Indijski čaj pomaže u sagorjevanju masnih naslaga
Zbog visokog sadržaja fluorida osobe koje piju čaj imaju dobro očuvanu gustoću kostiju i zdrave zube. Još od davnih vremena u narodnoj medicini se zeleni čaj koristio za ublažavanje bolesti desni kao i protiv kvarenja zubi. Također je bio vrlo djelotvoran kod upale grla, detoksikacije organizma, umornih očiju, podočnjaka, glavobolje itd. Mnoge kozmetičke kompanije odnedavno dodaju u svoje proizvode upravo zeleni čaj jer se pokazalo da neki njegovi sastojci štite od upala nastalih UVB zračenjem koja uzrokuju nekoliko bolesti kože. Ekstrakt zelenog čaja potpomaže oksidaciju masti pa ga smatraju bitnim saveznikom u borbi protiv prekomjerne težine.
Crni čaj protiv mučnine i probavnih tegoba
Brojna istraživanja ukazala su i na pozitivne učinke konzumacije crnog čaja kao što su: snižavanje razine kolesterola, smanjivanje rizika pojave krvnih ugrušaka i popravljanje funkcije krvnih žila. Bogat je antioksidansima i flavonoidima i povećava rastezljivost krvnih žila što dovodi do boljeg protoka krvi. Također sadrži i nutritivne vrijednosti koje neće nestati ako se kod pripremanja čaja stavi malo mlijeka, a poznato je da zbog određene količine kofeina ima pobuđujući učinak na organizam, te smanjuje pospanost i umor pa je zbog toga dobra zamjena za kavu. Također jako dobro zatvara pa ako imate problema sa stolicom i mučninom u stomaku preporučuje se kao lijek.
Detoks kura crnim čajem
Kofein u čaju otkriven je 1827. godine, budući da je otkriven u čaju, nazvan je tein. Te dvije supstance u pravoj se suštini bitno ne razlikuju pa je usvojen izraz kofein. Kofein u čaju, za razliku od kave ne utječe negativno na srce i krvotok, već naprotiv pojačava protok krvi i izmjenu tvari u mozgu. Također djeluje osvježavajuće, a krajnji rezultati su poboljšano raspoloženje, te smanjen umor i pospanost.
Isprobaj kuru crnim čajem kako bi pročistila cijeli organizam od otpadnih tvari i nečistoća. Također, ova kura jača i čisti jetru i bubrege. U pola šalice prokuhane vode dodaj jednu žlicu crnog čaja. Zatim u tu šalicu dodaj 1/2 šalice neprokuhane tople vode. Popij sve odjednom. Ovu kuru treba raditi svako jutro 15 dana, bar jednom godišnje.
Kultura ispijanja čaja
U mnogim kulturama ispijanje pa i samo spravljanje čaja se smatra umjetnošću. Možda najpoznatija zemlja poznata po ritualima i kulturi čaja je Kina. U Pekingu kada domaćin donosi čaj, gost ustaje i objema rukama prihvaća šalicu, izražavajući tako svoju zahvalnost. Također, ako gost želi još čaja, ne smije isprazniti cijelu šalicu s čajem, već malo ostaviti, jer ako je šalica prazna do dna, domaćinu je to znak da gost ne želi više. Također, neki su otišli korak dalje te su obogatili pijenje čaja s raznim dodacima pa tako u nekim mjestima Kine, domaćin uz čaj poslužuje sol, đumbir, pečenu soju i sezam; u Pekingu uz čaj ćete uvijek dobiti serviran čajni keks. Kada se čaj iz Azije prenio u Europu oko 1610. godine, u početku je zbog svoje skupoće bio vrlo popularan među europskom aristokracijom, a navika uživanja poslijepodnevnog čaja najvjerojatnije potječe iz Francuske. Popularnost koju danas uživa kod Engleza dobio je tek u 19. st. u vrijeme vladanja kraljice Viktorije.
Danas u Japanu u ceremoniji pripreme čaja najviše pažnje posvećuju pripremi zelenog čaja. U tom složenom postupku koji traje sat i više vremena osoba koja pripravlja čaj nastoji opustiti svoje goste, svojim mekim pokretima, tišinom koja ih obavija i tako im otklanja napetost. Danas je čaj poslije vode najčešće ispijana tekućina. Raširen je po cijelom svijetu i priprema se na razne načine. Postoje i tzv. domaći čajevi ( šipak, kadulja, kamilica...) Na tlu današnje Europe, odnosno na području antičke Grčke postojala je cijela nauka pripremanja čajeva u svrhu ozdravljenja i očuvanja cjelovitog zdravlja.
Legenda o čaju
Legenda kaže da je kineski car Shen Nung oko 2750 godine prije Krista prokuhavao vodu iz potoka, dok se odmarao od napornog lova. U lonac u kojem je ključala voda slučajno je upalo nekoliko listića zimzelenog drveta srodnika magnolije koju danas nazivamo camellia sinensis. Ugodan miris dopro je do njegovih nosnica i car nije mogao odoljeti, a da ne kuša napitak. Grmlje čajevca prvi se put spominje u starom kineskom spisu "Pent - Sao". Prvi čaj u Japan je donešen od budističkog svećenika Yeiseija koji je otkrio njegov blagotvoran učinak na tijelo i duh pa je vjerovatno zbog tog svojstva taj napitak toliko omiljen među tamošnjim Zen redovnicima. Pretpostavlja se da je u Europu stigao preko arapskih trgovaca u 13 ili 14 stoljeću brodom, a kasnije se prevozio kopnenim putem tzv. Put svile.
Postoje tri osnovne vrste čaja, ovisno o tehnološkom procesu obrade, a to su: Zeleni čaj, Oolong i Crni čaj. Crni i zeleni čaj potječu od istog grma zimzelene biljke čajevac. To je grmolika tropska biljka bez mirisa. Sadi se u velikim čajnim vrtovima na nadmorskim visinama od 100 do 2000 metara. Lišće za crni čaj se potpuno oksidira, dok se listovi za zeleni čaj zbog fermentacije izlažu pari nakon čega se suše. Oolong čaj ili Wulong čaj, je okusom i kakvoćom nešto između crnog i zelenog čaja, a zahtijeva malo složeniju obradu.
PMS otkriva što tišti, pročitaj više. www.divineenergypark.org
