Glumica Jada Pinkett-Smith posljednja je u dugom nizu poznatih osoba koje su javno obznanile da pate ili su u nekom trenutku života patile od ovisnosti o seksu. Liječnici i psihoterapeuti su podijeljeni je li ovisnost o seksu realno stanje.
Iako većina stručnjaka odbacuje pojam seksualne ovisnosti, to ne znači da odbacuju ideju da ljudi uistinu osjećaju da njihova seksualna ponašanja nisu u kontroli ili da im ometaju svakodnevni život. "Takozvani ovisnici o seksu misle da njihovi seksualni nagoni, misli i ponašanja nadilaze ono što smatraju normalnim", objašnjava Alexandra Katehakis, direktorica Centra za liječenje o seksualnoj ovisnosti u Santa Monici SAD, za portal Prevention.com otkrila je da osobe koje se deklariraju kao ovisnici obično imaju dva ili više od navedenih simptoma:
- Kontinuirano ne uspijevaju odoljeti nagonu prema određenim seksualnim ponašanjima (poput odlaska u striptiz klub ili masturbiranja na poslu)
- Teško se nose sa svakodnevnim obvezama
- Nastavljaju s određenim seksualnim ponašanjem bez obzira što su svjesni njegovih negativnih posljedica
- Provode puno vremena u razmišljanju o seksu
- Osjećaju snažnu potrebu za čestim ili intenzivnim seksualnim odnosima
- Uznemireni su zbog svih navedenih simptoma
Neki stručnjaci tvrde da ovisnost o seksu ne postoji
Seksualna ovisnost nije dio Dijagnostičkog statističkog priručnika za psihijatrijske poremećaje (Diagnostic Statistical Manual for Psychiatric Disorders, DSM-5) ili "Biblije" mentalnih zdravstvenih stanja - što znači da ovaj poremećaj ne spada u mentalna stanja koja se mogu dijagnosticirati. Svjetska zdravstvena organizacija sporni poremećaj klasificira kao "kompulzivno seksualno ponašanje", a ne kao "ovisnost o seksu" u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (International Classification of DiseasesI, CD-11). S druge strane u razvijenim zemljama kao što je SAD raste broj rehabilitacijskih klinika za liječenje o ovisnosti o seksu, a i sve je veći broj terapeuta koji se specijaliziraju za područje seksualnosti.
Izaziva li seks ovisnost?
Seks je ponašanje, a ne supstanca koja može manipulirati mozgom i to je jedan od razloga zbog kojeg mnogi stručnjaci seks ne smatraju pravom ovisnošću. Dr. Justin Lehmiller, znanstveni istraživač i autor knjige "Tell Me What You Want" jedan je od njih. "Etiketu 'ovisnost o seksu' vidim kao problematičnu jer nema dovoljno dokaza da seks izaziva ovisnost na isti način kao recimo, alkohol i droga", kaže Lehmiller i tumači:
"Uslijed ovisnosti o nečemu, aktivira se dio mozga odgovoran za nagrađivanje i dopamin, neurotransmiter zadužen za osjećaj zadovoljstva. Iako sustav nagrađivanja mozga reagira na seks, reagira i na gledanje slatkih štenaca, a to se zasigurno ne definira kao ovisničko ponašanje. Kod drugih ovisnosti prisutna je i komponenta fizičke borbe kada tijelu nedostaje određena supstanca, a to također izostaje kod ovisnosti o seksu."
Zašto neki ljudi vjeruju da su ovisni o seksu
"Neki ljudi koji svoje seksualno ponašanje doživljavaju kao da je izvan kontrole, nisu istinski u takvom stanju", objašnjava Lehmiller i nastavlja: "Postoje neka istraživanja koja pokazuju da ljudi koji imaju moralne dileme svoje želje često opisuju kao 'prinudne' ili izvan kontrole. Jedan od razloga zašto svoje želje opisuju kao takve je zato što je to lakše, nego ih pokušati prihvatiti. Kultura, odgoj i vjerski pogledi mogu utjecati na naše stavove o seksu. Dakle, moguće je da određeni seksualni ovisnik uopće nije 'ovisnik', nego je kulturološki uvjetovan osjećanjem sramote prema inače uobičajenim seksualnim ponašanjima."
"Mnogi ljudi koji traže tretman za ovisnost o seksu zapravo se bore s depresijom, anksioznosti, bipolarnim poremećajem i opsesivno kompulzivnim poremećajem", kaže Michael Aaron, jedan od članova Američke udruge seksualnih odgajatelja, savjetnika i terapeuta protiv seksualne ovisnosti.
Jedna studija provedena na muškarcima koji su tražili terapiju zbog ovisnosti o seksu pokazala je da je 72 posto ispitanika imalo barem jednu drugu psihijatrijsku dijagnozu. "Mnogi ljudi koji se deklariraju kao ovisnici o seksu bili su seksualno zlostavljani u djetinjstvu. A neki pak zbog svog kulturološkog habitusa zaključuju da imaju previše seksualnih aktivnosti poput gledanja pornografije ili masturbacije u odnosu na vlastite moralne standarde", kaže Aaron.
Liječenje
Budući da ovisnost o seksu nije univerzalno prihvaćena pojam ili ideja, liječenje nije nužno standardizirano. Onima koji traže rješenje bit će ponuđeno nekoliko opcija. Najčešći put djelovanja uključuje, barem u početku, apstinenciju. Ta metoda se primjenjuje ako je netko ovisan o pornografiji pa uslijed pretjeranog konzumiranja gubi interes za seks s partnerom/partnericom. Međutim, mnogi terapeuti se protive apstinenciji kao metodi liječenja. U nekim slučajevima se propisuju i lijekovi, ako je neki drugi poremećaj u pozadini poput depresije ili anksioznosti.
