Psiha i seks
1118 prikaza

Maštanje o seksu bolje je od pravog

Par_1
1/2
Što o seksu misle stvarne žene, o čemu najčešće maštaju, te postoji li uopće savršen seks, otkriva Erica Jong u svojoj knjizi  ''Začin mog života'', u kojoj zajedno sa 28 drugih autorica otkriva svoja najintimnija promišljanja o seksu

Erica Jong je svjetski poznata pjesnikinja i spisateljica koja potpisuje brojne svjetske bestselere. Jedna je od prvih žena koje su se otvoreno počele baviti pitanjima položaja žene u današnjem svijetu, ženstvenosti, ljubavi, seksualne slobode i ženske osviještenosti. U knjizi "Začin mog života" Erica zajedno s 28 drugih autorica kroz formu eseja, priča i stripova progovara o važnosti seksa u životu svake žene te ostvarivanju seksualne slobode bez srama.

Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici...

Donosimo ti neke dijelove iz uvoda knjige ''Začin mog života'' u izdanju Planetopije, koje je potpisala Erica Jong.

Zašto nas seks toliko fascinira?

Vjerojatno zbog snažnih osjećaja koje budi – a ponajprije zbog gubitka kontrole. Sve ono zbog čega smo u stanju izgubiti kontrolu intrigira nas i očarava. Seks nas stoga i privlači i plaši.

Možda me zato iznenadio nastanak ove antologije. Uvriježeno je mišljenje da živimo u društvu zasićenom seksom u kojem ništa više nije tabu. Tinejdžerice, smatra se, pružaju fellacio čim netko povuče zatvarač hlača. Zahvaljujući sigurnim kontracepcijskim metodama i pronalaženju partnera preko Interneta, seks se upražnjava u sve mlađoj i mlađoj dobi.

Zašto su onda neke žene, kad sam tek počela tražiti suradnice za ovu zbirku, prije pristanka naprije morale razgovarati sa svojim muževima? Ili boljim polovicama? Ili djecom, zaboga? (Znam da djeca definitivno izbjegavaju pisane uratke svojih roditelja – osobito ako i sama imaju spisateljskih sklonosti.) Čini se da sam nasjela na ono sranje da se sve promijenilo, da su žene danas divlje Amazonke. Znam da je i mene hvatao drhtavi užas zbog otkrivanja seksualnih maštarija dok sam pisala Strah od letenja, no stvari su sad navodno drukčije (i obično se mene za to krivi). Prevarila sam se.

Najmanje pet autorica nije htjelo pristati na suradnju dok se s time nisu složili i njihovi partneri. To je bilo prvo iznenađenje.

Drugo je iznenađenje bio strah nekih potencijalnih autorica da ih se neće shvatiti ozbiljno budu li pisale za moju antologiju. Isto je ustvrdila i Anïs Nin 1971. kad sam je pitala zašto je dopustila da joj okljaštre dnevnike prije objavljivanja.

'Žene koje pišu o seksu nikad se ne shvaća ozbiljno kao spisateljice', rekla je. Ali baš zato moramo o tome pisati, gospođo Nin', uzvratila sam.

Maštanje o seksu

Seks je, znači, tu i tu će i ostati – iako možda ne radi razmnožavanja – kao što je Aldous Huxley proročanski predvidio. Ali sviđa nam se. Stvoreni smo da nam se sviđa. Tako dugo dok se dvije polovice moraju spojiti kako bi dale cjelinu, nema nikakvih izgleda da ćemo prestati klikati ikonu “lajkam”.

A kad žene jednom počnu pisati o seksu, ništa nas više ne može zaustaviti. Upražnjavanje seksa očito je nešto sasvim drugo.

Postoji li savršen seks?

Čitajući ponovno te priče, ne mogu se oteti dojmu da je maštanje o savršenom seksu mnogo snažnije od samog, eksplicitnog seksa. U pričama se osjeća mnogo žudnje, a žudnja je često uzbudljivija od konzumacije.

Žene svjesne svoje spolnosti maštaju. No ne moraju uvijek realizirati maštarije. Mislim da je takozvana seksualna revolucija pogrešno shvatila važnost maštanja u našem životu. Maštariju ne moramo ostvariti da bi nas obogatila. Naime, već i sama maštarija osnažuje.

Kako moje autorice pokrivaju različite dobne skupine, čitamo o velikom rasponu spolnosti – suptilne i otvorene. Seks se uvelike promijenio, a opet i nije. Za seks je važnija mašta nego trenje.

Većina je ovih nastojanja više psihološka nego eksplicitna. Odlučila sam se i za beletristiku i za nebeletristiku zato što u naše vrijeme granica između njih više nije jasna i mašta obogaćuje oba žanra.

Od Dublinaca i Uliksa memoari i beletristika su se približili – kao što su predvidjeli i Ralph Waldo Emerson i Henry Miller. Fizički život ne može se odvojiti od emocionalnog ili umjetničkog života.

Seks i smrtnost

Jasno da je seks usko vezan uz smrt. Možda je to djelomice razlog nelagode koju izaziva u nama. Bi li nam se dalo razmnožavati da mislimo da ćemo živjeti zauvijek?

Vjerojatno ne bi. Potreba za spajanjem neraskidivo je vezana uz svijest o smrtnosti. Opasnost je dio uzbuđenja. Možda zato preljub i dalje buja i napreduje i možda nas zato golicaju vijesti o tuđim preljubima.

Opasno ponašanje je uzbudljivo. Hod po užetu želje izaziva više žmaraca uz kralježnicu ako je uže zategnuto nad provalijom. U konačnici, pisanje o seksu nije ništa drugo doli pisanje o životu.

Više info na: www.planetopija.hr

Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.