Prof. dr. sc. Mihael Skerlev, dermatovenerolog iz Klinike za dermatovenerologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog društva za spolno prenosive bolesti HLZ za Zdravu Kravu objašnjava kakvo je stanje u Hrvatskoj što se tiče HPV-a i razbija neke od uvriježenih, a netočnih informacija povezanih s ovom bolešću.
ZK: Jesu li muškarci isključivo prijenosnici HPV-a?
Muškarci su prijenosnici HPV-a, ali ne isključivo HPV-a, drugim riječima, muškarci nisu samo komarci, a žene te koje obolijevaju. I žene i muškarci mogu biti i subjekti i prijenosnici bolesti, prema tome muškarci su kao i žene prijenosnici te bolesti.
ZK: Koje teške posljedici zaraze HPV-om snose muškarci?
U principu muškarci snose teške posljedice isto kao i žene. Trajna infekcija visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa može dovesti do zloćudne bolesti ili karcinoma. Kod žena je najviše istražen karcinom vrata maternice, međutim bilo koji dio spolovila vanjski ili unutarnji kod muškarca ili žene može biti zahvaćen infekcijom humanim papiloma virusom, iako ne svaki i ne uvijek. Postoji mogućnost karcinoma analne regije o kojem se nije previše govorilo, kao i karcinoma penisa koji mogu nastati na osnovi visokorizične infekcije, ali ponavljam to je jedan od faktora i ta infekcija treba biti prisutna u organizmu dugo vremena.
ZK: Je li cijepljenje dozvola za promiskuitet?
HPV cjepivo nikad nije bilo niti ga je itko shvatio kao dozvolu za promiskuitet. Iako moramo biti realni, promiskuitet će se dogoditi ili se neće dogoditi što god mi pričali. Prema tome nipošto i ni u kojem slučaju onaj tko se ozbiljno bavi tom problematikom i tko želi dobro mladoj populaciji neće shvatiti da je to tako. Postoji mogućnost da neki ljudi misle, ako se cijepe da su time abolirani od bolesti, a to nipošto nije točno. HPV su neke od bolesti koje se promiskuitetnim načinom ponašanja mogu prenijeti. Ali kada se zbog cjepiva čak i ne bi mogle prenijeti, što bi bilo s ostalim spolnoprenosivim bolestima od kojih HPV cjepivo ne štiti. Dakle, seksualni odgoj, informacije i zdrav razum mogu doprinijeti da se promiskuitet ne događa. Međutim, treba biti svjestan da zabrane kod mladih ljudi mogu biti kontraproduktivne. U svakom slučaju cjepivo protiv HPV nije dozvola ili putokaz za promiskuitet.
ZK: Mislite li da bi se prevenciji HPV-a pristupalo na drugačiji način da se HPV ne prenosi spolnim putem?
Prevenciji HPV bi se možda pristupalo nešto drugačije da je to čista zarazna bolest koja nema veze sa spolnim ponašanjem. To je točno, živimo tu gdje živimo i svaka spolno prenosiva bolest ima i konotaciju načina na koji se dobiva, što je pogrešno, ali u svijesti ljudi uvijek ostaje tobožnji osjećaj krivice. Čovjek nije kriv, ako hoda ulicom i zrakom dobije virus gripe, ali ako seksualno opći onda je prisutna neka vrsta krivice. Pokazalo se da u početku kampanje za cjepivo kada ga se željelo isključivo svesti na cjepivo protiv raka nije bilo tako dobrog rezultata. Zato treba realno sagledati stvari, ipak trebamo biti svjesni da to nije cjepivo, samo protiv spolno prenosive bolesti nego i protiv raka pa bi zajednički gledano odziv trebao biti nešto veći.
Klikni i saznaj što je u torbici za samoobranu!
ZK: Koliko je bitna edukacija mladih, ali i njihovih roditelja o posljedicama uzrokovanim HPV-om i kako ste zadovoljni stanjem u Hrvatskoj po tom pitanju?
Edukacija je inače najvažnija jer o njoj ovisi stav ljudi o određenim pitanjima. Svakako edukacija svih subjekata, samih potencijalnih kandidata za cjepivo pa tako i roditelja je iznimno važna i ona nije sasvim zadovoljavajuća, unatoč svim naporima u Hrvatskoj s tim da mediji doprinose jako puno, ali još uvijek ne možemo isključiti faktor ulice gdje često informacije nisu provjerene i točne, a edukacija sustavna. Situacija nije zadovoljavajuća u Hrvatskoj i osobno kao stručnjak nisam zadovoljan.
ZK: Gotovo svi spolno aktivni muškarci i žene zaraze se HPV-om tijekom života. Je li poznato zašto se kod nekih bolest razvije?
Zaraza je samo jedan od faktora da se bolest dogodi, a niz je razloga koji utječu hoće li se razviti i u kojem intenzitetu. Neki od faktora su imunitet kao i pitanje boluje li osoba od neke druge bolesti te stil života. Stresovi svih vrsta također doprinose kao i faktor x. Nije svejedno ni kojim tipom HPV-a će se osoba zaraziti.
ZK: Kave su prognoze u liječenju kada se HPV otkrije u ranom stadiju, a kave kada je bolest već uznapredovala?
Kao i kod drugih bolesti prognoza je puno bolja kada se HPV otkrije ranije. U tom slučaju je mogućnost liječenja i sprečavanja trajnih posljedica neusporedivo bolja, tim više što neke od posljedica malignih bolesti zahtijevaju radikalniji pristup u liječenju što znači da se dio tkiva mora odstraniti i to je nešto što svi zajedno želimo izbjeći. Vrlo su važne i redovite kontrole.
ZK: Može li se HPV spriječiti i koje su najbolje metode?
Kada govorimo o prevenciji to nije jednosmjerna ulica i na prvo mjesto trebamo staviti prosvjećivanje. Moramo uzeti u obzir da se radi o mladim i dinamičnim ljudima u čijim glavama nije isto kao i u glavama dvadesetpetogodišnjaka. Zato bi edukaciji sustavno trebalo pristupiti. Mjere poput primjene prezervativa su vrlo korisne kao mehanička barijera, no naravno ništa ne može potpuno nadomjestiti cijepljenje. U zadnje vrijeme i tu se događaju promijene i postoje neki ljudi koji odbijaju cijepljenje i evidentno je da taj povratak u Srednji vijek nije najsretnija perspektiva. Međutim, naravno da je cijepljenje jedna vrlo učinkovita metoda koja neće 100 posto riješiti problem jer on puno složeniji. Međutim kada na raspolaganju imamo takav oblik zaštite, šteta ga je civilizacijski ne prihvatiti.
ZK: Kakvi su rezultati procijepljenosti na području Hrvatske?
Na žalost nezadovoljavajući, ali u odnosu na situaciju kada smo počeli s kampanjom situacija je bolja. Još uvijek je najviše procijepljenih djevojaka jer je tek nakon 2015. preporučeno i besplatno cijepljenje za oba spola i svijest je jača jer ipak se o tome govori, ali rezultati nisu kavi bi trebali biti. Previše je vremena izgubljeno i previše oštećeno zdravlja, a možda izgubljeno i života danas mladih djevojaka i mladića koji će u budućnosti oboljeti od nepotrebnih bolesti s obzirom na raspoloživost cjepiva pa mi je to žao kao liječniku i kao čovjeku što se nešto moglo spriječiti, a nismo imali dovoljno energije da to i provedemo.
ZK: Postoje li nuspojave cjepiva?
Crvenilo na mjestu uboda, kolaps i to nisu dugotrajna stanja. Među milijunima procijepljenih u svijetu naravno da se mogu dogoditi nuspojave, ali one su zapravo beznačajne u usporedbi s rezultatom. Obično se medijski prenapuhuju tako da to treba razumno prihvatiti. Uvijek postoje nuspojave i nitko ih ne negira, čak nekad možete uzeti Aspirin i imati nuspojavu. U životu nema garancije.
ZK: Može li se odluka o prevenciji HPV-a prepustiti roditeljima, neovisno o tome kako su i koliko informirani?
Formalno i legalno da, za maloljetnike odlučuju roditelji i skrbnici s tim da uvijek nastojimo informirati subjekte jer to nisu tako mala djeca. Mladi koji mogu odlučivati sami za sebe, poput studenata hrle na cijepljenje, ali do tada odluku moramo prepustiti roditeljima. Bilo bi dobro da se ti roditelji dobro informiraju i ne budu podložni kampanjama protiv cijepljenja.
