Glazba je univerzalna i dopire do emocija bez obzira na kulturalne datosti. Potencijal glazbe prepoznali su i terapeuti koji je koriste u terapijske svrhe. Što je terapija glazbom, koje se bolesti i tegobe njome mogu tretirati objasnila nam je Anamarija Vuić, psihologinja, a o utjecaju glazbe na emocije razgovarali smo s Ivorom Plužarićem, multiinstrumentalistom i ton majstorom koji radi za svjetske poznate studije poput Disneya, DreamWorksa i drugih.
Glazbena terapija je korištenje glazbe i/ili elemenata glazbe (poput zvuka, ritma i harmonije) za smanjenje stresa ili poboljšanje kvalitete života. Muzikoterapeut razgovara s klijentom kako bi doznao koje su njegove potrebe, glazbene preferencije i iskustva te osmišljava svaku seansu. Terapeut također procjenjuje napredak i može surađivati i s drugim stručnjacima koji rade na klijentovom boljitku primjerice s psihologom ili liječnikom. Muzikoterapija može uključivati pjevanje, sviranje instrumenata ili pisanje glazbe.
Neke sesije mogu uključivati slušanje glazbe i razgovor o njezinu značenju. Glazbena terapija nije isto što i slušanje glazbe koja pomaže u opuštanju, iako glazba svakako može biti moćan alat za umirenje.
Ali, definicija kliničke glazbene terapije navodi da kvalificirani glazbeni terapeut mora planirati i voditi sesiju unutar terapeutskog odnosa kako bi se kvalificirala kao ovaj oblik liječenja. Glazbena terapija pomaže ljudima svih dobi (djeca, adolescenti i odrasli) i iz svih društvenih slojeva. Korisna je za mentalno, emotivno, fizičko, društveno i kognitivno stanje pojedinca.
Anamarija Vuić, psihologinja objasnila je razliku između „običnog“ i terapijskog slušanja ili produciranja glazbe: "Prije svega, razlika je u cilju - umjetnost u kontekstu psihoterapije ima cilj pomoći u izražavanju osjećaja, stjecanju boljeg uvida u sebe te razvoju vještina nošenja sa stresom. Terapijski proces uključuje i odnos s terapeutom, pri čemu su kreativni materijali jedan od oblika uspostavljanja kontakta. Ključna razlika je i u tome što u terapijskom kontekstu talent nije nešto na što se fokusiramo, svatko može glumiti, koristiti glas ili crtati. U profesionalnom bavljenju glazbom je to ipak drugačije".
Foto: Boris Miletić
Anamariaj Vuić, psihologinja
Koja stanja se mogu liječiti terapijom glazbom?
Glazbeni terapeuti koriste ovaj oblik liječenja za širokim raspon stanja. Obično je to komplementarna terapija. To znači da je dio većeg plana liječenja koji može uključivati lijekove ili druge intervencije. Terapija glazbom provodi se u: bolnicama, školama, staračkim domovima, psihijatrijskim ustanovama, odgojno popravnim domovima, rehabilitacijskim centrima, u dnevnim boravcima za osobe s teškoćama u razvoju. Istraživanja pokazuju da terapija glazbom može biti korisna kod:
demencije
traumatskih ozljeda mozga
moždanog udara
Parkinsonove bolesti
raka
poremećaja iz autističnog spektra
poremećaja raspoloženja
poremećaja anksioznosti
poteškoća u učenju
teškoća u razvoju
boli (akutne i kronične)
ovisnosti.
Vuić se slaže da kreativne radionice raznih tipova mogu značajno pomoći u oporavku kod nekih traumatskih stanja ili kod određenih dijagnoza, a mi smo je pitali postoje li neka stanja za koja je bolja terapija glazbom u odnosu na druge vrste art terapija poput slikanja, rada s glinom ili štrikanja. "Svi kreativni kanali imaju moćan potencijal, a na klijentu je da odabere onaj kanal koji je za njega najprikladniji. Glazba, slikanje i ples mogu poslužiti kada je izražavanje riječima teško, a često se koriste u bolnicama za rehabilitaciju pacijenata. Ipak, postoji razlika između kreativnih radionica i terapije u kojoj se koriste kreativne tehnike.
U New Yorku, gdje trenutno studiram, svi dramski, muziko-art i plesni terapeuti rade pod istom licencom - kreativne umjetničke terapije. Međutim, ovi oblici terapije su još uvijek relativno novi, a iako broj znanstvenih istraživanja raste, neki od pravaca na europskoj razini još uvijek nisu regulirani ili ne zadovoljavaju kriterije za psihoterapijski pravac", pojasnila je Vuić.
Treba li imati glazbeni talent da bi se sudjelovalo u glazbenoj terapiji?
Za sudjelovanje nisu potrebne glazbene vještine ili talenti. Glazbena terapija je otvorena za svakoga bez obzira na razinu vještine ili pozadinu, navodi Cleveland Clinic.
Što se događa tijekom glazbene terapije?
Glazbeni terapeut vodi klijenta u stvaranju i/ili slušanju glazbe tijekom susreta. Seansa može uključivati jedan ili više elemenata.
Zajedničko skladanje glazbe, pisanje tekstova.
Pjevanje
Sviranje instrumenta.
Improvizacija, klijent i terapeut rade zajedno na stvaranju glazbe i zvukova koji odražavaju klijentove osjećaje.
Kretanje uz glazbu. To može biti jednostavno poput tapkanja nožnih prstiju ili komplicirano poput koordiniranog plesa.
Slušanje glazbe, kod usmjerenog slušanja terapeut stvara glazbu ili pušta snimku, a klijent je sluša. Zatim slijedi razgovor o glazbi s ciljem da klijent bolje shvati vlastite emocije ili iskustva.
Dobrobiti i potencijalni rizici glazbene terapije
Dobrobiti glazbene terapije ovise o stanju ili simptomima koji se liječe te ciljevima koji se terapijom žele postići. Općenito, istraživanja pokazuju da terapija glazbom može pomoći u opuštanju, istraživanju vlastitih emocija, smanjiti tjeskobu ili depresiju, smanjiti razinu stresa, regulirati raspoloženje, ojačati komunikacijske vještine, poboljšati govorne i jezične vještine, izgradite društvene vještine, ojačati samopouzdanje, razviti vještine rješavanja problema, smanjite percipirane razine boli, poboljšati fizičku koordinaciju, motoričke funkcije i kretanje, poboljšati kvalitetu života.
Glazbena terapija je sigurna i niskorizična. Ali moguće je da glazba pobudi bolna ili neočekivana sjećanja što se može spriječiti ako se s terapeutom obavi kvalitetan razgovor prije početka terapije.
O utjecaju glazbe na emocije razgovarali smo s profesionalnim glazbenikom Ivorom Plužarićem
O utjecaju glazbe na svakodnevni život razgovarali smo s Ivorom Plužarićemiz Osijeka, multiinstrumentalistom, producentom i majstorom tona. Osim što je u Hrvatskoj i Europi nastupao kao glazbenik s raznim bendovima kao ton majstor specijalizirao se za animirane filmove i oblikovanje zvuka uključujući i sinkronizacije serija i filmova za Hrvatsku i regiju vodećih svjetskih studija kao što su Disney, Sony, Fox i DreamWorks što mu je donijelo status jednog od najtraženijih profesionalaca u industriji. Tako je postao i dio produkcijskog tima višestruko nagrađivanog prvog hrvatskog 3D animiranog filma “Cvrčak i Mravica”. Svoju strast i ljubav prema glazbi i zvuku objedinio je u kazalištu s brojnim performansima kao neizostavni član nagrađivanog radiofonijskog ansambla s nastupima po cijeloj Hrvatskoj i šire.
Foto: Boris Miletić
Ivor Plužarić, glazbenik i ton majstor
mZ: Svirate nekoliko instrumenata. Imate li instrument preko kojeg najbolje možete izraziti sebe ili to prvenstveno ovisi o kompoziciji?
Naizgled tj. “na uho” ista kompozicija u nama često može izazvati drugačiju emociju, jer ni mi u svakom trenutku nismo isti. To je za mene ljepota i vrijednost glazbe ili bilo koje umjetnosti jer nam pokazuje i na neki način daje dopuštenje da smijemo biti drugačiji u odnosu na jučer ili jutros tj. da se u svakom trenutku mijenjamo, titramo i rezoniramo na drugoj frekvenciji. Bilo koji izvođač, pa tako ni ja, neće moći u potpunosti isto ponoviti nekakvu kompoziciju, što za mene, nije ni cilj. Čak i u strogim pravilima klasične glazbe, nemoguće je istu skladbu izvesti svaki put isto, nešto će uvijek biti drugačije, a publika će to osjetiti. Moje izražavanje će najviše ovisiti o meni bez obzira na kompoziciju. Osobno se najbolje izražavam preko bubnjeva tj. ritma. Pored glasa, ritam je najbazičniji i najprimitivniji oblik muziciranja i iskazivanja osjećaja kod čovjeka. Ritmom se svi nesvjesno koristimo od malih nogu kad smo okolinu dozivali zvečkom, lupali nogom u pod ili prvi put zaplesali. U kodu nam je da se svi izražavamo preko ritma, a ja sam kao glazbenik samo proširio svoj “vokabular”.
mZ: Glazba je vaš poziv, možete li je slušati opušteno terapeutski ili dok je slušate uvijek radite?
Glazba se pojavljuje u različitim oblicima i ima različitu namjenu. Terapijska glazba ima svoju. Izazvati neku emociju ili reakciju kod slušatelja po zadatku je svakako izazovno, jer na neki način morate “simulirati” emociju koja ne ide nužno iz vas. Zbog svog poziva i strasti, stalno sam u stanju osluškivanja i analiziranja zvuka što nekad zna biti i preplavljujuće, ali to je dio mene koji ne mogu isključiti. Glazba “za moju dušu” često zna biti i tišina koju smatram jednako važnim glazbenim elementom kao i bilo koju odsviranu notu.
mZ: Je li vama glazba tješiteljica u manje lijepim trenucima i što tada slušate?
Glazba je uvijek bila pored mene kao iskrena prijateljica. U manje lijepim trenucima, glazba mi svakako dopušta da se suočim i prihvatim te manje lijepe trenutke kako bih mogao krenuti dalje. To može biti glas, zvuk ili pjesma koja je možda bila bliska osobi do koje mi je stalo. Ako me glazba rastužuje, to je zato što u tom trenutku trebam i smijem biti tužan da bih poslije toga imao prostora i kapaciteta biti sretan. Tuga je jako važna emocija koju moramo prihvatiti i isprocesirati i nikako ne zatomljavati. Glazba je jedan od najmoćnijih alata koji nam pomažu otpustiti emocije.
mZ: Smatrate li da terapija glazbom može dobro utjecati i na osobe koje nemaju sluha?
Kao glazbenik i oblikovatelj zvuka znam da ljudi, osim uhom, slušaju i tijelom. Zvuk je podražaj i vibracija. Dokazano je da osobe s oštećenjem sluha iako možda ne mogu čuti okolinu na tradicionalan način, one mogu osjetiti vibracije koje zvuk proizvodi. Zvuk se može reprezentirati i vizualno i taktilno zbog čega osobe koje se bave terapijom imaju različite metode koje se mogu prilagoditi individualnim potrebama i sposobnostima svake osobe.
Anamariaj Vuić, psihologinja
