Prema novoj studiji, nakon što ljudi postanu pretili, njihov mozgak može prestati reagirati na signale koji im pomažu da osjete sitost nakon obroka.
Pretilost može trajno oštetiti sposobnost mozga da obradi signale koji bi trebali potaknuti osjećaj zadovoljstva i sitosti nakon konzumacije hrane bogate šećerima i mastima, sugerira nova studija. Kada osoba konzumira hranu, probavni sustav obično šalje signale mozgu koji obavještavaju o prisutnosti hranjivih tvari - proces koji znanstvenici vjeruju da je ključan za reguliranje prehrambenog ponašanja. Međutim, u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Metabolism, znanstvenici su otkrili da mozak pretilih osoba ima znatno smanjenu sposobnost odgovora na te signale.
U sklopu studije, znanstvenici su željeli izravno ispitati kako mozak reagira na dvije vrste hranjivih tvari, šećere i masti, kod osoba s indeksom tjelesne mase (BMI) manjim od 25, što se smatra zdravom težinom, i kod osoba s BMI-jem većim od 30, što se smatra pretilošću. Znanstvenici su koristili sonde za hranjenje kako bi direktno dostavili šećere ili masti u želudac sudionika, a zatim su upotrijebili funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI) kako bi istražili kemijske reakcije mozga na ove namirnice.
Studija je pokazala da su kod osoba s nižim BMI-jem infuzije šećera i masti rezultirale smanjenom aktivnošću u nekoliko regija mozga koje su uključene u regulaciju gladi. Međutim, znanstvenici nisu otkrili nikakav odgovor mozga na ove hranjive tvari kod osoba s pretilošću. "To je bilo iznenađujuće", rekla je za Everyday Health autorica studije dr. sc. Mireille Serlie, dr. med., s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale u New Havenu, Connecticut. "Očekivali smo da će odgovori biti različiti između mršavih ljudi i pretilih ljudi, ali nismo očekivali ovakav nedostatak promjena u aktivnosti mozga kod pretilih osoba", rekla je dr. Serlie.
Čak i nakon gubitka tjelesne težine, signali za osjećaj sitosti nisu se vratili
Kako bi vidjeli je li moguće preokrenuti nedostatak odgovora mozga kod pretilih osoba, znanstvenici su zatim zamolili sudionike da se pridržavaju programa mršavljenja tijekom 12 tjedana. Međutim, čak i kod podskupa sudionika koji su izgubili najmanje 10 posto tjelesne težine, nedostatak odgovora mozga na šećere i masti ostao je konstantan.
Jedno ograničenje studije je da su znanstvenici obavili snimanje mozga otprilike 30 minuta nakon što su sudionicima davali šećere i masti. S obzirom na tu vremensku razliku, moguće je da studija nije uspjela otkriti odgovore mozga na ove hranjive tvari koji su jednostavno bili odgođeni, a ne u potpunosti eliminirani kod osoba s pretilošću. Još jedna mana studije je da je uključivala samo osobe starije od 40 godina i moguće je da bi rezultati mogli biti drugačiji za mlađe osobe.
Nedostatak signalizacije mozga može pridonijeti visokom unosu kalorija
Međutim, jedna od prednosti studije je što su znanstvenici izravno dostavljali hranjive tvari u želudac, izbjegavajući mogućnost utjecaja okusa hrane na odgovore mozga, kaže Samuel Klein, dr. med., profesor i ravnatelj Centra za ljudsku prehranu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu, koji nije bio uključen u studiju.
"Ovi rezultati sugeriraju da promjene u načinu na koji mozak reagira na unesene hranjive tvari kod pretilih osoba mogu pridonijeti visokom unosu kalorija koji uzrokuje pretilost i povratak kilograma nakon gubitka tjelesne težine uslijed dijete", kaže dr. Klein.
