Oduvijek je bilo i uvijek će biti zabluda o prehrani i onih koji ih šire, jedino se mijenja njihov oblik. Tome svjedočimo i danas, a poznate su nam legende i zapisi o "čudotvornim" eliksirima i namirnicama od najranije povijesti. Neke zablude o prehrani nastale su kao rezultat znanstvenih pogrešaka, međutim, ipak je najviše zabluda koje su nastale zbog komercijalnog interesa. Također, kroz protekla stoljeća, važan je bio i utjecaj medicine i religije na nastanak zabluda
Promotori vegetarijanstva Sylvester Graham i John Harvey Kellog
Otac modernih zabluda o hrani bio je Sylvester Graham (1794-1851), prezbiterijanski svećenik lošega zdravlja koji je 1830. osmislio teoriju zdravlja i moralnog života: "Znanost ljudskoga života", a propagirao je život u skladu s prirodom. Smatrao je da su dvije najveće prijetnje prirodnom životu nepravilna prehrana i seksualnost. Ipak, najpoznatiji je kao otac graham kruha, peciva i krekera, a bio je vegetarijanac te se posebno zalagao za korištenje integralnog brašna. Krajem 19. stoljeća, John Harvey Kellog, adventist i otac popularnih kukuruznih pahuljica koje nose njegovo prezime, proveo je pravu marketinšku kampanju kako bi Amerikancima ukazao na prednosti vegetarijanstva.
U to doba bogatiji su Amerikanci za doručak najčešće jeli jaja i mesne prerađevine, a siromašniji dio populacije hranio se kuhanim žitaricama, odnosno žitnim kašama. Stoga je bilo u najmanju ruku hrabro što su John Kellog i njegov brat Will u to doba pokrenuli tvornicu za proizvodnju cjelovitih žitarica i žitnih pahuljica. Legenda kaže da su se braća posvađala oko recepta za pahuljice jer je navodno Will želio dodati šećer žitaricama. Stoga je posao sa žitnim pahuljicama nastavio sam John, a Will je pokrenuo proizvodnju soje i sojinih prerađevina.
Preporuka je bila da svaki zalogaj treba prožvakati 32 puta
Važnost žvakanja ljudskom je rodu poznata od davnina, a vjerojatno je najsnažnije ukorijenjena u drevnu istočnoazijsku tradiciju koja je nalagala da svaki zalogaj riže valja prožvakati stotinu puta. Tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća važnost temeljitog žvakanja propagirali su tadašnji znalci, među kojima se posebno isticao spomenuti dr. John Harvey Kellog. Ipak, za suvremenu interpretaciju temeljitog žvakanja koja je postala sastavni dio mnogih popularnih dijeta najzaslužniji je Horace Fletcher (1849-1919), poznatiji po nadimku "veliki žvakač". Fletcher je bio jedan od najpoznatijih ideologa hrane i prehrane s početka dvadesetog stoljeća u Americi.
Čovjek s beskrajnom energijom, svjetski putnik, milijunaš i biznismen, slikar amater, govornik i samouki nutricionist, usavršio je i fanatično širio svoju doktrinu "Fletcherizma" tijekom 24 godine (od 1895 do 1919). Ta dogma poučavala je da svu hranu treba temeljito žvakati i da je se ne smije progutati dok ne pređe u tekuće stanje. Fletcher je vjerovao da produljeno žvakanje sprječava prejedanje i vodi ka boljem zdravlju, posebice zdravlju zubi i čeljusti. Ljude je upozoravao da jedu samo onda kada su "dobri i gladni" i da izbjegavaju obroke kada su ljutiti ili zabrinuti. Govorio je da je dopušteno jesti svaku vrst hrane, ako je prožvaču do te mjere da "hrana proguta samu sebe". Opća preporuka toga vremena glasila je da svaki zalogaj treba prožvakati 32 puta, međutim teorija žvakanja nije dugo zaživjela jer je interferirala s temeljnim uživanjem u hrani, odnosno spontanim ponašanjem prilikom obroka.
Pročitaj što je najbolje jesti s 20., 30., 40., 50 godina i biti fit
