Kompleks inferiornosti, koji je prvi opisao austrijski psiholog Alfred Adler 1907. godine, Američka psihološka udruga objašnjava kao osjećaj neadekvatnosti i nesigurnosti koji može dovesti do ponašanja u rasponu od povlačenja (ukorijenjenog u strahu i sramežljivosti) do pretjeranog natjecanja i agresije kao načina prekomjerne kompenzacije.
Normalno je u nekim trenucima sumnjati u sebe i osjećati nesigurnost, ali česta negativna slika o sebi koja utječe na svakodnevni život, može ukazivati na kompleks manje vrijednosti ili kompleks inferiornosti. “Kompleks inferiornosti odnosi se na duboko ukorijenjeno uvjerenje da smo fundamentalno neadekvatni ili inferiorni u odnosu na druge. Pojedinci se mogu stalno uspoređivati s drugima i osjećati se nesposobnima za postizanje uspjeha ili sreće”, kaže psiholog David Tzall za Everyday Health.
Ti osjećaji nedoraslosti drugima koji karakteriziraju kompleks manje vrijednosti mogu biti stvarni ili izmišljeni. Prema studiji objavljenoj u časopisu North American Journal of Medical Sciences, ako se ti osjećaji ne riješe, mogu se razviti u dublje osjećaje neadekvatnosti i izazvati razne druge simptome. No, prema dr. Amy Flowers, psihologinji i kognitivno bihevioralnoj terapeutkinji, mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje ne koriste izraz kompleks inferiornosti, već to stanje nazivaju kroničnim niskim samopoštovanjem. Česti simptomi kompleksa inferiornosti su povremeni napadaji niskog samopoštovanja ili briga o vlastitim sposobnostima, a evo i nekoliko znakova koji ukazuju na to stanje.
Osjećaj nesigurnosti, nepotpunosti i nedostojnosti
Iako je normalno povremeno se osjećati nesigurno ili manje uspješno od drugih, oni s kompleksom manje vrijednosti osjećaju te stvari stalno. "To može biti prilično paralizirajuće za osobu jer bez obzira što učinila, ništa nije dovoljno", kaže dr. Tzall. Ako se većinu vremena osjećate nesigurno ili nedostojno, bez obzira s kim ste ili što radite, to bi mogao biti znak kompleksa manje vrijednosti.
Usamljenost i povlačenje iz društvenih situacija
Istraživači jedne studije analizirali su različite podatke o skupini tinejdžera kako kako bi saznali više o odnosu između samopoštovanja i usamljenosti. Otkrili su da oni s nižim samopoštovanjem imaju veću vjerojatnost da će se zbog toga osjećati usamljeno, a postojani osjećaji usamljenosti mogu imati negativan učinak na samopoštovanje.
Zanimljivo je da je percipirana razina društvene prihvaćenosti neke osobe (koliko misli da je drugi ljudi vole) imala veći utjecaj na samopouzdanje nego njihova stvarna razina društvene prihvaćenosti (koliko je drugi ljudi zapravo vole). “Ljudi s niskim samopoštovanjem vjerojatno će u potpunosti izbjegavati društvene situacije kako bi spriječili izlaganje potencijalnom osuđivanju ili kritici. Mogu se osjećati neugodno u blizini drugih i vjerovati da se neće mjeriti sa svojim vršnjacima, što ih navodi da se izoliraju", kaže Tzall.
Uspoređivanje s drugima
U doba društvenih mreža, gotovo je nemoguće ne uspoređivati se sa prijateljima i strancima koji redovito dijele detalje svog života. No, Tzall objašnjava da će se osobe s niskim samopoštovanjem vjerojatno negativno uspoređivati s drugima, često se fokusirajući na percipirane snage i uspjehe onih oko sebe. Neprestano uspoređivanje s drugima i zaključak da nikada nećete dorasti tome može biti znak kompleksa manje vrijednosti. Isto vrijedi i za pronalaženje pogrešaka kod drugih kako biste se pokušali osjećati bolje u vezi sebe.
Samoosuđivanje kroz humor
Svi se ponekad rugamo sami sebi, ali Tzall objašnjava da netko s kompleksom inferiornosti može koristiti samoponižavajući humor ili negativno govoriti o sebi kao način da odvrati potencijalnu kritiku ili da preventivno prizna svoje uočene nedostatke. Nemoguće je povući jasnu granicu između onoga što je smiješno i ljudski i onoga što je pokušaj prikrivanja niskog samopoštovanja. Ali općenito govoreći, previše samoosuđivajućeg humora nije dobra stvar.
Studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology proučavala je četiri različite vrste humora i kako oni utječu na opću dobrobit ljudi. Rezultati su pokazali da su ljudi koji su se uglavnom koristili onom vrstom humora koji baca pozitivno svjetlo na njih same i one oko njih imali višu razinu subjektivnog blagostanja. S druge strane, oni koji su se uglavnom bavili samoporažavajućim ili agresivnim humorom imali su niže razine subjektivnog blagostanja. Ako ponižavate sebe kako bi nasmijali druge, to bi moglo značiti da prikrivate nisko samopoštovanje.
Poteškoće s prihvaćanjem komplimenata
Prihvaćanje komplimenata ili pozitivnih povratnih informacija može biti teško za ljude s niskim samopoštovanjem. Tzall objašnjava da bi takvi ljudi mogli odbaciti komplimente jer smatraju da su neiskreni ili ih pripisuju vanjskim čimbenicima umjesto da priznaju vlastitu vrijednost. To može izgledati drugačije od osobe do osobe. "Ponekad su ljudi jednostavno vrlo samozatajni i skromni i izravno će odbiti komplimente, dok će drugi možda prihvatiti kompliment, ali privatno će se osjećati kao varalice, misleći: ‘Da me stvarno poznaju, ne bi to rekli’”, dodaje Flowers. Sljedeći put kad vam netko da kompliment, primijetite što vam se događa u glavi. Ako imate kompleks manje vrijednosti, mogli biste kompliment odmah preispitivati ili odbaciti.
Nesanica
Iako nije jasno zašto, kompleks inferiornosti bi mogao uzrokovati probleme sa spavanjem. U studiji objavljenoj u časopisu BJPsych Open, istraživači su otkrili da je nisko samopoštovanje povezano s višim razinama nesanice. No, nesanica je složena i često joj pridonose mnogi čimbenici. Ali ako se borite sa nesanicom, moglo bi biti vrijedno da istražite i ojačate svoje samopoštovanje.
Kompleks inferiornosti bi mogao uzrokovati probleme sa spavanjem
Kompleks superiornosti
Iako se smatraju suprotnim poremećajima, kompleks inferiornosti i kompleks superiornosti često se preklapaju i koegzistiraju. Prema Američkoj psihološkoj udruzi, kompleks superiornosti stanje je u kojem netko ima pretjerano mišljenje o vlastitim sposobnostima i postignućima. Takvi ljudi često hvale sami sebe i preuveličavaju svoja postignuća. Iako se to može činiti nekompatibilnim s kompleksom inferiornosti, prema Adlerovoj teoriji, kako je detaljno opisano u svojoj knjizi The Science of Living iz 1929., kompleks superiornosti način je na koji se netko može skrivati i prekomjerno kompenzirati osjećaje neadekvatnosti.
Perfekcionizam
Iako se perfekcionizam može pojaviti kao ambicija i želja, on također može biti neprilagodljiva osobina koja proizlazi iz osjećaja manje vrijednosti. Američka psihološka udruga definira ga kao sklonost da se od drugih ili od sebe zahtijeva izuzetno visoka ili čak besprijekorna razina učinka, koja premašuje ono što zahtijeva situacija, ali može se prikazati na različite načine.
Veza između samopoštovanja i perfekcionizma je nezgodna, jer je u određenoj mjeri korisno težiti vlastitom poboljšanju. Ali studija objavljena u BMC Psychology otkrila je da je niže samopouzdanje povezano s razinama perfekcionizma koji uzrokuju nevolju i otežavaju dovršavanje zadataka ili postizanje ciljeva zbog straha od neuspjeha.
Ako se borite s perfekcionizmom koji vas paralizira, rad na poboljšanju samopoštovanja mogao bi vam pomoći da se fokusirate na ponašanje koje vas tjera naprijed.
