Očuvati plodnost tijekom kemoterapije? Moguće je!

Zahvaljujući napretku medicine i sve boljim programima probira, maligne bolesti sve uspješnije se liječe. Međutim, takva liječenja kod mladih ljudi često negativno utječu i na njihovu plodnost. Zbog toga su šanse za potomstvo ili njegovo proširenje u budućnosti vrlo male. Kako bi se onkološkim pacijentima omogućilo da kasnije osnuju obitelj, stručnjaci za onkofertilitet i onkobiologiju sve više rade na razvijanju novih i učinkovitih metoda očuvanja reproduktivnih sposobnosti. Radi se o novom trendu u reprodukcijskoj medicini koji nastoji premostiti jaz između onkologije i očuvanja plodnosti pacijenata sa zloćudnim bolestima, a sve s ciljem rađanja živog i zdravog djeteta, objašnjava prof. dr. sc. Marina Šprem Goldštajn iz Klinike za ženske bolesti i porode. Oboljeli bi nakon dijagnoze trebali znati sve mogućnosti koje su pred njima, a jedna od njih je upravo očuvanje plodnosti stoga je dužnost svakog liječnika da s pacijentom razgovara o njegovim željama prije nego ga uputi na terapiju. 

Kako liječenje utječe na plodnost?

Operacija, kemoterapija i zračenje mogu uništiti ili pak smanjiti plodnost muškaraca i žena te im tako oduzeti ili smanjiti mogućnost za biološkim potomstvom. Prof. dr. sc. Hrvoje Vrčić iz Klinike za ženske bolesti i porode ističe kako ove terapije kod žena mogu oštetiti jajnike i dovesti do genskog oštećenja oocita (jajnih stanica), zatajenja jajnika, rane menopauze i drugih reproduktivnih problema dok kod muškaraca mogu uzrokovati oštećenje testisa i omesti stvaranje spermija i testosterona. Kako je posljednjih godina medicina znatno napredovala, sve veći je postotak izliječenih od zloćudnih bolesti, stoga se sve više pozornosti daje i drugim aspektima kvalitete života oboljelih. Tako je očuvanje plodnosti u reproduktivnoj dobi pacijenata posljednjih godina postalo od iznimnog značaja. Prof. dr. sc. Vrčić stoga ističe da se savjetovanje sa subspecijalistom iz humane reprodukcije mora provesti najranije moguće nakon postavljanja dijagnoze odnosno puno prije primjene kemoterapije ili zračenja. 

Metode očuvanja plodnosti

Koje sve metode danas imamo na raspolaganju navela je dr. Šprem Goldštajn:

• pohrana sjemena, jajnih stanica i zametaka,
• krioprezervacija tkiva jajnika i
• pomicanje jajnika iz polja zračenja.

Također, kod oboljelih od leukemije i limfoma tijekom kemoterapije koriste se i lijekovi za zaštitu funkcije jajnika, ističe dr. Šprem Goldštajn, dok dr. Vrčić objašnjava kako odabir metode ovisi o vrsti bolesti i proširenosti, neodgodivosti početka liječenja te dobi pacijenta. 

Foto: Guliver/Shutterstock

Kada je u pitanju postupak zamrzavanja spolnih stanica nema razlike u metodi kod muškaraca i žena jer se zamrzavanje i oocita i spermija provodi istom metodom vitrifikacije, točnije metodom ultrabrzog zamrzavanja. Međutim, ženske spolne stanice osjetljivije su od muških jer imaju veći volumen i postotak vode što povećava rizik od stvaranja unutarstaničnih kristala leda, ističe dr. Šprem Goldštajn. Ova metoda pokazala se superiornijom od drugih tehnika jer je njome stvaranje kristalića leda smanjeno na minimum, a kako to točno funkcionira objasnio je dr. Vrčić:

Najprije se stanice dehidriraju kako u citoplazmi ne bi bilo vode koja se kod brzog zamrzavanja pretvara u kristale leda i lomi strukture u stanici. Što je volumen stanice manji, to je bolje preživljavanje zamrzavanja i odmrzavanja, a najpogodniji za zamrzavanje su spermiji, potom zameci te na kraju jajne stanice. 

Kvaliteta spolnih stanica s vremenom opada

Iako je uvriježeno mišljenje da su žene te koje imaju "vremensko ograničenje" za trudnoću, istraživanja pokazuju da se plodnost s vremenom ipak smanjuje i kod muškaraca. Iako se kod njih to primjećuje tek nakon 40. godine, kod žena broj i kvaliteta jajnih stanica opada već nakon 35. Kako plodnost ovisi upravo o broju i kvaliteti spolnih stanica, kod žena je optimalna dob za njihovo zamrzavanje upravo između 30. i 35. godine, navodi za Vogue dr. Martha Noel s Medicinskog sveučilišta u San Franciscu. S time se slaže i dr. Vrčić koji kaže kako se ne preporučuje zamrzavanje jajnih stanica nakon 40. godine zbog smanjenog preživljenja i većeg stupnja oštećenja stanica tijekom zamrzavanja, a usto se povećava udio jajnih stanica s kromosomskim greškama. 

Stimulacija ovulacije i nuspojave

Kako bi šanse za kasniju trudnoću bile što veće dr. Vrčić poručuje kako je potrebno zamrznuti što veći broj stanica, ali ne više od 25, dok dr. Šprem Goldštajn ističe kako su neka istraživanja pokazala da ukoliko se dobije više od 13 jajnih stanica, šanse za trudnoću mogu biti i do 60%.

Sam postupak od odluke do zamrzavanja jajnih stanica traje između 10 i 14 dana (u prosjeku 12) i za to vrijeme pacijentica kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi svakodnevno prima hormonalne injekcije i tablete kako bi se stimulirala ovulacija. Broj zamrznutih stanica ovisi o nizu čimbenika poput dobi, ovarijske rezerve, indeksa tjelesne mase i doze hormona, objašnjava dr. Vrčić te dodaje da što je pacijentica mlađa od 38 godina, broj jajnih stanica je veći, a prosječno se dobije između šest i deset kvalitetnih stanica koje se zamrzavaju, iako ih se sveukupno dobije i 30% više. No kako pacijentici predstoji liječenje maligne bolesti, ta se stimulacija može učiniti samo jednom. Nažalost, dr. Vrčić ističe kako postoje i slučajevi kada je broj kvalitetnih jajnih stanica pogodnih za zamrzavanje i znatno manji, a ponekad ih uopće ni nema, posebno kod žena u 40-ima. Nakon zamrzavanja, jajne stanice se mogu čuvati više od pet godina, ističe dr. Vrčić, ali dodaje kako bi nakon izlječenja trebalo ići čim prije u trudnoću.

Naravno, kod nekih žena tijekom ovarijske stimulacije moguće su blage nuspojave poput nadutosti, probadanja u jajnicima, promjena raspoloženja te crvenila, boli i blage otekline na mjestu uboda injekcije. 

Troškovi zamrzavanja stanica

Dok su troškovi zamrzavanja spolnih stanica u Americi između 8.000 do 12.000 dolara, u Hrvatskoj te troškove za svoje osiguranike pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Osim toga, zavod pokriva i čuvanje stanica do 5 godina, a tek nakon tog razdoblja troškove čuvanja snosi pacijent. To je izuzetno lijepa vijest za sve one koji se odluče na ovaj korak kako bi nakon izlječenja mogli zasnovati obitelj.