Od reumatoidnog artritisa u Hrvatskoj trpi približno 45 tisuća osoba, a samo 4,5 posto oboljelih prima biološku terapiju kao najsuvremeniji oblik liječenja. Reumatoidni artritis skraćuje životni vijek oboljelog do 18 godina, dok polovica oboljelih gubi radnu sposobnost unutar 10 godina od dijagnoze
Hrvatska liga protiv reumatizma, Ogranak za Osječko-baranjsku županiju i Ogranak za Vukovarsko-srijemsku županiju organizirali su peti regionalni skup bolesnika s kroničnim upalnim reumatskim bolestima s ciljem osvješćivanja bolesnika i javnosti o važnosti dostupnosti bioloških lijekova. Tradicionalnom susretu bolesnika prethodila je konferencija za novinare. Sugovornici konferencije za novinare prof. dr. sc. Simeon Grazio, dr. med., s KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb; prof. dr. Jelena Vojinović, dr. med. s Kliničkog centra Niš te prof. dr. Matija Tomšič, dr. med. s UKC Ljubljana istaknuli su kako bolesnici u državama regije obolijevaju od jednakih kroničnih i upalnih reumatskih bolesti ali nemaju svi jednake mogućnosti liječenja. Na konferenciji se među ostalim mogla čuti usporedba između bioloških i biološki sličnih lijekova te osobna iskustvima pacijenata u borbi s ovom bolešću.
Nedostatna dostupnost lijeka zbog visoke cijene
Reumatoidni artritis je kronična, upalna, sistemska reumatska bolest koja neliječena može dovesti do značajnih oštećenja funkcije zglobova te životni vijek bolesnika skratiti do 18 godina. Podaci iz Rheumatology 2000, govore kako će u godišnji trošak liječenja jednog oboljelog između 8 i 24 posto otpasti na lijekove; 8 do 21 posto na kontrole liječnika; 17 do 88 posto na hospitalizacije, te 3 do 30 dana godišnje na izostanke s posla. Polovica bolesnika izgubi radnu sposobnost tijekom deset godina od postavljanja dijagnoze bolesti. Izuzetno dobri rezultati kod liječenja ove bolesti postižu se upotrebom bioloških lijekova. Međutim zbog njihove visoke cijene dostupne su samo malom broju pacijenata.
Pet tisuća pacijenata treba lijek, a dobiva ga samo njih 1500
Liječenje upalnih reumatskih bolesti biološkim lijekovima u Hrvatskoj je puno rjeđe nego što bi zapravo bilo potrebno. Od reumatoidnog artritisa u Hrvatskoj trpi približno 45.000 ljudi, a od ankilozantnog spondilitisa približno 25.000 te od psorijatičnog artritisa približno 32.000. Procjena da se danas biološkim lijekovima liječi oko 1500 bolesnika. Prema konzervativnim procjenama liječenje biološkim lijekom bilo bi potrebno za oko 5000 bolesnika. Kroz svoje izlaganje o dostupnosti biološke terapije i biološki sličnim lijekovima govorio je Prof. dr. sc. Simeon Grazio te istaknuo: "U zadnje dvije godine broj bolesnika se povećao, ali ograničenja smanjuju šanse ostvarenja realnih potreba bolesnika s upalnim reumatskim bolestima. Hrvatska spada u zemlje s niskim – srednjim pristupom biološkim lijekovima. Međutim biološki lijek mogu propisati samo reumatolozi u KB ili KBC u kojima se provodi liječenje prvih 12 mjeseci liječenja. Tu postoji prostor za promjenu." Prof. dr. sc. Simeon Grazio, dr. med. koji je predavanje zaključio porukom kako bolesnici s upalnim reumatskim bolestima ne smiju biti diskriminirani i moraju imati dostupnost optimalnog liječenja, kao i bolesnici s drugim bolestima.ž
Biološke lijekove trebaju i oboljeli od Chronove bolesti.
Slični biološki lijekovi
Prof. dr. sc. Simeon Grazio, dr. med. govorio je o brojnim nedoumica vezanim za bioslične lijekove, a koje proizlaze iz specifičnosti bioloških lijekova koje je teško reproducirati. Biološki sličan lijek razvijen je tako da je sličan postojećem biološkom lijeku (referentnom lijeku). Ujedno zbog složenog sastava i načina proizvodnje gotovo je nemoguće proizvesti biološku djelatnu tvar s identičnom konstrukcijom kakvu ima referentni lijek. Iako je Hrvatska jedna od prvih europskih zemalja u kojoj je registriran bioslični lijek u reumatološkoj indikaciji stav Hrvatskog reumatološkog društva više je nego jasan. Vidljiv je kroz isticanje zabrane automatske zamjene referentnog lijeka biosličnim lijekom i obrnuto. Ujedno nije dozvoljena zamjena bez odobrenja liječnika specijalista koji prati pacijenta. Zamjena je dopuštena i moguća jedino uz klinički nadzor pacijenta.
Diskriminacija pacijenata
O problematici izbora adekvatne terapije za oboljele od upalnih reumatskih bolesti u završnom dijelu konferencije otvoreno su govorili oboljeli. Antun Andreić, član Udruge Remisija govorio je o dva bitna ograničenja za oboljele. Prvo je da je pristup biološkoj terapiji s liste skupih lijekova moguć tek nakon godine dana liječenja o teret bolničkog proračuna, što predstavlja usko grlo za ulaz novih pacijenata, a drugo je to što je HZZO ograničio pristup preparatima s liste skupih lijekova po ustanovama koje te preparate koriste, dakle radi se o onkološkim, hematološkim te svim indikacijama koje koriste terapije s liste skupih lijekova. "U odnosu na prvo ograničenje, udruga Remisija je 2013. godine uputila pritužbu Pučkoj pravobraniteljici zbog diskriminacije, jer našim indikacijama je pristup biološkoj terapiji koja se nalazi na listi skupih lijekova, direktno s te liste moguć tek nakon prve godine liječenja o teret bolničkog proračuna, a svim ostalim indikacijama je terapija s liste skupih lijekova dostupna odmah čim im je indicirana. Mi se iskreno nadamo da će ovo biti jedna smjernica koja će zaista i ukinuti ograničenje koje postoji, čime bi biološka terapija postala dostupnija većem broju oboljelih", istaknuo je Antun Andreić, član udruge Remisija.
"Lijekovi su me vratili u život"
O kvaliteti života s biološkom terapijom govorila je dugogodišnja članica Reuma kluba Našice, Iskrica Štefančić – oboljela od reumatoidnog artritisa. Više od godine dana trebalo je liječnicima da otkriju od čega Štefančić boluje. U dobi od samo 35 godina otkrila je da boluje od reumatoidnog artritisa. Idućih deset godina standardnim lijekovima liječili su joj posljedice, tj. bol. Lijekovi bi doveli do kratkotrajnog poboljšanja, nakon čega bi se bolest vratila u još jačem intenzitetu. Bol se širila u dubini ramena i čitavom tijelu poput gripe. Uskoro su joj svi zglobovi bili crveni, natečeni i ukočeni. U godinu dana izgubila je deset kilograma. "Nisam više mogla obavljati obične svakodnevne radnje, kojih nisi ni svjestan dok si zdrav." Trebala je svakodnevnu pomoć u obavljanju higijene i oblačenju. Bila je čak i u fazi teškog gutanja. Otkad je krenula na novu terapiju, prije dvije godine, osjeća se puno bolje. "Zglobovi su mi se otkočili, bolovi su znatno manji i rjeđi. Biološku terapiju ne mogu usporediti s ničime, osim s onim osjećajem kada ustajem iz kreveta da zaboravim da sam bolesna. Iako su mi kroz godine borbe s bolešću oštećeni svi zglobovi, motorika mi je vraćena na bitno normalniju fazu. Stoga preporučujem da se ne čeka da se pacijent dovede u teške stadije oboljenja, već da se s biološkom terapijom krene na vrijeme", poručila je Štefančić.
Doznaj više o liječenju reumatoidnog artritisa biološkim lijekovima.
