Bijela krvna zrnca neprestano se stvaraju u koštanoj srži i imaju kratak životni vijek od jednog do tri dana. Koštana srž kontinuirano proizvodi bijele krvne stanice (leukocite) koji se pohranjuju unutar krvnog i limfnog sustava dok ne postanu neophodni za borbu protiv infekcije ili bolesti u tijelu.
Što su leukociti?
Leukociti ili bijela krvna zrnca su izuzetno sićušne stanice (vide se isključivo pod mikroskopom), okruglog su oblika s jasnom središnjom membranom (jezgrom) i čine jedan posto krvi. Suprotno svom nazivu, bijele krvne stanice su bezbojne, ali mogu varirati od svjetloljubičaste do ružičaste boje kada se gledaju pod mikroskopom s dodanom kontrastnom bojom.
Bijele krvne stanice odgovorne su za zaštitu tijela od infekcija. Kao dio imunološkog sustava, bijele krvne stanice cirkuliraju u krvi i reagiraju na ozljede ili bolesti. Bijela krvna zrnca putuju kroz krvotok i tkiva, lociraju mjesto infekcije i "obavještavaju" druga bijela krvna zrnca da pomognu obraniti tijelo od nepoznatog napadača. Kada vojska bijelih krvnih zrnaca stigne, bore se protiv napadača tako što proizvode antitijela kako bi ga uništila.
Koje su vrste leukocita postojie i koje su njihove funkcije?
Postoji 5 osnovnih vrsta leukocita:
- Neutrofili. Bijela krvna zrnca koja uništavaju bakterije i gljivice. Povećane razine neutrofila u tijelu dovode do fizičkog stanja poznatog kao neutrofilna leukocitoza. Ovo stanje je normalan imunološki odgovor na događaj kao što je infekcija, ozljeda, upala, neki lijekovi i određene vrste leukemije.
- Limfociti. Vitalni su za proizvodnju protutijela koja pomažu tijelu u obrani od bakterija, virusa i drugih prijetnji. Ako postoji povišenje razine limfocita, stanje je poznato kao limfocitna leukocitoza. To se može dogoditi kao posljedica virusa ili infekcije, poput tuberkuloze. Također se može povezati s određenim limfomima i vrstama leukemije.
- Monociti. Odgovorni su za napad i razgradnju klica ili bakterija koje uđu u tijelo. Visoke razine monocita mogu ukazivati na prisutnost kronične infekcije, autoimunog ili krvnog poremećaja, raka ili drugih zdravstvenih stanja. Kada je potrebno, monociti putuju u druge organe, kao što su slezena, jetra, pluća i koštana srž, gdje se transformiraju u stanicu koja se naziva makrofag. Makrofag je odgovoran za mnoge funkcije, uključujući uklanjanje mrtvog ili oštećenog tkiva, uništavanje stanica raka i reguliranje imunološkog odgovora.
- Eozinofili. Odgovorni su za uništavanje parazita i stanica raka, a dio su alergijskog odgovora. Ako osoba registrira visoke razine eozinofila, tijelo možda reagira na parazitsku infekciju, lijekove, alergen ili astmu.
- Bazofili. Upozoravaju tijelo na infekcije lučenjem kemikalija u krvotok, uglavnom za borbu protiv alergija. Rastuće razine bazofila mogu se pojaviti kod ljudi s poviješću bolesti slabog rada štitnjače, poznate kao hipotireoza ili kao rezultat drugih stanja, poput alergija ili leukemije.
Koštana srž kontinuirano proizvodi bijele krvne stanice - leukocite koji se pohranjuju unutar krvnog i limfnog sustava dok ne postanu neophodni za borbu protiv infekcije ili bolesti u tijelu. Kao što smo prethodno istaknuli leukociti se dijele na stanice koje sadrže fine granule, tzv. granulocite (neutrofili, eozinofili i bazofili) te na stanice koje ne sadrže zrnca u citoplazmi - limfociti i monociti.
Kako se mjere leukociti i koje su njihove referentne vrijednosti u krvnoj slici?
Prilikom kontrole gleda se ukupan broj leukocita kao i ponašanje pojedinih vrsta leukocita (njihovi međusobni odnosi, izraženi u obliku relativnih postotaka ili u apsolutnom broju). Ukupno povećanje leukocita ukazuje na upalu ili neku bolest, dok ukupno sniženi broj leukocita ukazuje na nedostatan imunološki odgovor organizma.
- Normalne razine leukocita u zdravih odraslih ljudi kreću se između 4000 i 10.000 stanica po kubičnom milimetru krvi, što se u nalazu krvne slike izražava referentnom vrijednošću od 3, 4 do 9, 7.
- Vrijednosti više od 10.000 stanica po kubičnom milimetru krvi smatraju se povišenima. Broj leukocita jako se povećava kod bakterijskih infekcija, a kod leukemije njihov broj se drastično povećava ili opada ispod normalnih vrijednosti.
- Tek rođena djeca imaju visok broj bijelih krvnih stanica koje tijekom djetinjstva postupno opadaju.
Test za mjerenje leukocita obavlja se u laboratoriju iz uzorka krvi.
Što znače povišeni leukociti?
Povećanje broja bijelih krvnih stanica poznato je kao leukocitoza. Česti uzroci su:
- autoimune bolesti (lupus, reumatoidni artritis)
- virusne infekcije (tuberkuloza, mononukleoza)
- bakterijske infekcije (sepsa)
- fizičke ozljede i stres
- leukemija i Hodgkinova bolest
- alergije
Određena respiratorna stanja, poput hripavca ili tuberkuloze, mogu uzrokovati povećanje razine bijelih krvnih stanica. U nekim slučajevima zahvaćena su sva bijela krvna zrnca. Međutim, neki ljudi imaju specifičnu bolest u kojoj je zahvaćena samo jedna vrsta bijelih krvnih stanica.
Koji su uzroci sniženog broja leukocita u krvi?
Uzroci niskog broja bijelih krvnih stanica uključuju:
- zatajenje koštane srži (aplastična anemija)
- koštana srž napadnuta stanicama raka (leukemija)
- izlaganje lijekovima (kemoterapija)
- nedostatak vitamina B12
- HIV/AIDS
Što znače povišeni leukociti u urinu?
Visoke razine leukocita ili bijelih krvnih stanica u mokraći često ukazuju na infekciju. Međutim, mogu postojati i drugi uzroci, poput bubrežnih kamenaca ili benigne ili kancerogene izrasline. U trudnoći postoji veći rizik od povišenih leukocita u mokraći, ako do toga dođe obavezno potražite liječničku pomoć kako ne bi došlo do komplikacija.
Predugo zadržavanje urina također može povećati rizik od infekcije mokraćnog sustava. Kada je urin predugo u mjehuru, može doći do povećanja broja bakterija, što može dovesti do infekcije mjehura. I tuberkuloza te neke spolne prenosive infekcije mogu biti uzrok povišenih leukocita u urinu.
Simptomi povišenih leukocita u urinu mogu uključivati: učestala potreba za mokrenjem, osjećaj pečenja prilikom uriniranja, zamućen ili ružičasto obojen urin, urin jakog mirisa, bol u zdjelici.
Leukociti ili bijele krvne stanice
Leukocitoza i simptomi povišenih leukocita
Mnogi simptomi leukocitoze mogu ukazivati na infekciju ili nešto ozbiljnije, poput limfoma ili leukemije. Uobičajeni znakovi upozorenja uključuju:
- vrućicu
- umor
- bol
- teškoće u disanju
- noćno znojenje
- nenamjerno mršavljenje
- osip.
Lako stvaranje modrica može ukazivati na trombocitopeniju (nizak broj trombocita) ili tešku akutnu leukemiju. U slučajevima teške akutne leukemije, izrazito povišene bijele krvne stanice mogu zgusnuti krv i smanjiti protok krvi. Kao rezultat toga, može se razviti sindrom hiperviskoznosti. Ovo stanje može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, poput moždanog udara, unutarnjeg krvarenja ili oštećenja vida.
Dijagnoza leukocitoze postavlja se iz uvida u kompletnu krvnu sliku, a liječenje ovisi o uzroku zbog kojeg je i došlo do povišenih leukocita. U nekim slučajevima, broj leukocita može se vratiti u normalu i bez intervencije.
Što kada nije poznat uzrok povišenih leukocita?
Ponekad ne postoji prepoznatljiv uzrok povećanja broja leukocita. Ovo je poznato kao idiopatski hipereozinofilni sindrom. Može dovesti do ozbiljnih komplikacija, poput oštećenja srca, pluća, jetre, kože i živčanog sustava.
Osobe s idiopatskim hipereozinofilnim sindromom mogu doživjeti simptome kao što su: gubitak težine, groznica, noćno znojenje, umor, kašalj, teškoće prilikom disanja, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev, bolovi u mišićima, bol u zglobovima, bol u prsima, oteklina, bol u trbuhu, kožni osip i svrbež, slabost, zbunjenost, oštećenje govora, smetnje vida, anemija, koma.
Što je Leukopenija i koji su simptomi sniženih leukocita u krvi?
Nizak broj leukocita naziva se leukopenija ili neutropenija i znači da tijelo ima sniženu sposobnost borbe protiv infekcija. Leukopenija može biti akutna ili kronična.
- Akutna leukopenija je kratkotrajno stanje koje je obično posljedica privremene bolesti.
- Kronična leukopenija. Smatra se kroničnom ako je osoba imala nisku razinu neutrofila najmanje tri puta u razdoblju od tri mjeseca.
Uzroci leukopenije su često rak, virusne bolesti poput HIV-a, lupus. Mnogi ljudi afričkog i bliskoistočnog podrijetla imaju niži broj leukocite u odnosu na druge etničke skupine. Na primjer, Afroamerikanke mogu imati broj leukocita koji je u prosjeku 25 % do 40 % niži nego kod Amerikanki europskog podrijetla. Razlika je povezana s genetskom varijantom koja je češća kod ljudi afričkog podrijetla, a koja pruža zaštitu od malarije i također regulira proizvodnju neutrofila.
Broj bijelih krvnih zrnaca može rasti i padati tijekom dana. Jedno je istraživanje pokazalo da se činilo da leukociti rastu i padaju u ritmu iz sata u sat. Ali kod oboljelih od leukemije broj leukocita ostaje nizak i ne raste.
Imunodeficijencija (slab imuni sustav) i leukociti
Poremećaji imunodeficijencije ometaju sposobnost tijela da se obrani od bakterija, virusa i parazita. Postoje dvije vrste poremećaja imunodeficijencije: urođeni (primarni) i stečeni (sekundarni). Sve što oslabi imunološki sustav može dovesti do sekundarne imunodeficijencije koja je učestalija od urođene.
Imunološki sustav uključuje sljedeće organe: slezenu, krajnike, koštanu srž i limfne čvorove. Ti organi obrađuju i otpuštaju limfocite. To su bijele krvne stanice klasificirane kao B stanice i T stanice. B i T stanice bore se protiv napadača koji se nazivaju antigeni. B stanice oslobađaju antitijela specifična za bolest koju tijelo otkrije. Određene T stanice uništavaju strane ili atipične stanice. Primjeri antigena protiv kojih bi se B i T stanice mogle boriti uključuju: bakterije, viruse, stanice raka, parazite. Poremećaj imunodeficijencije remeti sposobnost tijela da se obrani od ovih antigena.
Izvori: Healthline, WebMD, Cleveland Clinic, VeryWell, Mayo Clinic.
