Iako mnogi od nas nikako ne žele propustiti svojih osam sati sna, Jaimey Gunton nije spavala čak 36 sati kako bi pokušala izliječiti svoju depresiju.
Britanka Jaimey Gunton (47) probala je svoju depresiju držati pod kontrolom antidepresivima. No, to nije funkcionirala pa se odlučila na neobično rješenje. Dobrovoljno se 2018. javila za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju u kojem nije smjela spavati 36 sati. Iako je san važan, posebno za osobu s mentalnim problemima, nedostatak sna mogao bi se činiti kontraintuitivnim.
Ipak, depresija je kod nekih ljudi povezana s poremećajem cirkadijalnog ritma (unutarnjeg sata tijela koji određuje kada se osjećate umorno i trebate spavati te kada se probuditi), a smatra se da bi njegovo 'resetiranje' moglo poboljšati raspoloženje piše Daily Mail.
Šest godina nakon još uvijek ima koristi od tretmana
Sada, dugo nakon sudjelovanja u kliničkom ispitivanju, Jaimey je uvjerena da još uvijek ima koristi od ovog nekonvencionalnog tretmana. Prije nego što se pridružila studiji, Jaimey je zbog perimenopauze i života općenito bila preopterećena.
"Počela sam griješiti na poslu, što inače nikad nisam činila, a kod kuće sam bila nervoznija i mrzovoljnija", rekla je Jaimey za Daily Mail. Stvari su joj jednostavno postale teške i jednog dana se rasplakala u uredu zbog čega je odlučila potražiti pomoć liječnika.
Jaimey su prethodno bili prepisani antidepresivi, ali su oni izazvali nuspojave poput vrtoglavice, mučnine i iscrpljenosti. Iako je bila jako umorna, nije mogla spavati pa je antidepresive prestala uzimati nakon otprilike dva tjedna.
Umjesto njih odlučila se za kognitivno bihevioralnu terapiju (KBT) za koju je postojala lista čekanja. Na ovoj vrsti terapije razgovorom ljudi uče i primjenjuju strategije kako bi drugačije razmišljali o svom stanju. Dok je čekala svoj red za KBT, početkom 2018. kontaktirali su je iz londonske psihijatrijske bolnice kako bi ju pitali je li zainteresirana za sudjelovanje pri ispitivanju novog pristupa liječenju depresije.
Htjela je sudjelovati jer su njezine navike spavanja već godinama bile loše. Iako je mogla zaspati, budila se usred noći nakon čega nije ponovno mogla zaspati. "Često bih spavala oko dva sata noću, što je otežavalo funkcioniranje na poslu. Tako da sam očajnički pokušavala riješiti svoj san i depresiju", dodala je.
Tijekom ispitivanja, Jaimey i ostali koji nisu spavali, radili su sve što su mogli kako ne bi zaspali, od čitanja do odlaska u šetnju. U ranim jutarnjim satima Jaimey se osjećala emotivno i kao da će se rasplakati bez razloga, ali uspjela je ostati budna. "I neispavana sam se osjećala nekako drugačije, kao da je u meni nešto 'kliknulo'. Mislila sam da to možda umišljam, ali me psihijatar i voditelj istraživanja David Veale uvjerio da se to događa i drugim ljudima", opisala je.
Nakon što je prema uputama stručnjaka ponovno mogla spavati, počela se osjećati bolje. Zbog istraživanja bolje spava i lakše se nosi sa svakodnevnim stresom. "Sada svake noći spavam oko šest ili više sati kvalitetnog sna. Osjećam se sretno što sam sudjelovala u istraživanju", dodala je Jaimey.
Kako trostruka kronoterapija utječe na cirkadijalni ritam?
Za potrebe ovog istraživanja, na kojem su sudjelovale 82 osobe, neki nisu smjeli spavati, dok su drugi dobili savjete kako bolje spavati. Istraživanje se sastojalo od tri faze. Prvo, oni koji nisu smjeli spavati, morali su biti budni 36 sati. Nakon toga, četiri noći morali su striktno spavati osam sati svaku noć, ali se vrijeme spavanja povećavalo za dva sata svaku noć. Primjerice, ako su išli spavati u 17 sati prve večeri i budili se u 1 ujutro, drugu večer morali su ići spavati u 19 sati i probuditi se u 3 ujutro. Zadnju večer išli su spavati u 23 sata i probudili se u 7 ujutro.
Deprivacija sna, a zatim pomicanje vremena za spavanje, služi za "resetiranje" tjelesnog sata, tako da bude usklađen s ciklusom dan/noć. Kao rezultat toga, ispitanici su aktivirali hormone koji kontroliraju san i raspoloženje. Dva sata prije spavanja sudionici bi nosili naočale koje blokiraju plavo svjetlo kako bi "prevarili" mozak da misli da je mrak i da je vrijeme za spavanje. Nakon ova prva dva dijela ispitivanja, sudionici su imali terapiju jakim svjetlom svako jutro 30 minuta sljedećih šest mjeseci.
U međuvremenu, kontrolnu skupinu, koja je svaku noć mogla spavati, naučili su o dobroj higijeni spavanja (kao što je dosljedno vrijeme spavanja, osiguravanje da je spavaća soba mračna i tiha) i svako jutro tjedan dana, koristili su rasvjetnu kutiju sa svjetlom različite boje (lightbox), koja je zapravo bila placebo.
"Pinealna žlijezda u mozgu noću otpušta hormon koji se zove melatonin kako bi regulirao san i ostale hormone. Neki ljudi oslobađaju melatonin u krivo doba dana. Kod nekih ljudi je depresija povezana s poremećajem cirkadijalnog ritma, a ova terapija može ponovno postaviti taj ritam u skladu sa suncem tako da se melatonin oslobađa u pravo vrijeme", objasnio je psihijatar i voditelj istraživanja David Veale.
Drugi učinak terapije deprivacije sna ili trostruke kronoterapije, kaže on, je porast moždanih kemikalija koje se nazivaju monoamini (na primjer, dopamin, koji je povezan sa zadovoljstvom i nagradom), kao i protuupalnih kemikalija. Smatra se da su obje relevantne u pomaganju kod nekih vrsta depresije. Veale je dodao da se učinci antidepresiva ili KBT-a ponekad mogu vidjeti tek nakon četiri do šest tjedana, ali da trostruka kronoterapija može djelovati puno brže, u nekim slučajevima unutar dan ili dva, ali češće za četiri do sedam dana.
Deprivacija sna možda je brzo rješenje, ali dobrobiti nisu dugotrajne
Ova vrste terapije nije nova, već je prvi put isprobana 1970-ih. Prema pregledu 66 studija koje su uključivale nekoliko stotina pacijenata s depresijom, oko 50 % onih koji su bili podvrgnuti deprivaciji sna oporavilo se od depresije u roku od 24 sata. Iako je stopa recidiva bila visoka, čak 85 %, dobrobiti nisu dugo trajale.
Unatoč tome, postoje neki dokazi da ova terapija pokreće mjerljive promjene u mozgu. Istraživači sa Sveučilišta u Pennsylvaniji su magnetskom rezonancom snimili mozgove 30 osoba s teškom depresijom prije i poslije 36 sati nespavanja i usporedili ih sa snimkama 54 osobe bez depresije.
Skeniranja su bila usmjerena na dvije regije mozga: amigdala, koja igra ulogu u procesuiranju emocija i prednji cingularni korteks, koji je uključen u motivaciju i donošenje odluka, a koji se prije povezivao s depresijom. Rezultati su pokazali povećanu aktivnost u ove dvije regije kod osoba s depresijom nakon što su bili budni 36 sati. Nadalje, 43 % njih osjetilo je poboljšanje raspoloženja i to je trajalo najmanje pet dana.
Prema jednom drugom istraživanju, trećina pacijenata je nakon jednog tjedan od trostruke kronoterapije imala je više od 50 % smanjenja simptoma depresije, u usporedbi sa samo 16 % u kontrolnoj skupini. Ove su brojke ostale nepromijenjene sve do završetka ispitivanja nakon 26 tjedana. I nije bilo prijavljenih nuspojava. Istraživači su zaključili da je to dovelo do značajne i brze koristi za pacijente.
No, trostruka kronoterapija nije prikladna za sve i teško bi se mogla primijeniti izvan bolničkog okruženja i bez nadzora stručnjaka. "Problem s depresijom je što postoji mnogo različitih tipova, tako da još ne znamo koji tip najbolje reagira na ovakav tretman", dodao je Veale.
