Rak jajnika podmukla je zloćudna bolest jer ju je vrlo teško na vrijeme otkriti pa je prema tome i prognoza bolesti lošija. O simptomima, dijagnostici i prognozi razgovarali smo s dr. sc. Erdenom Radončićem, dr. med. iz Poliklinike Repromed u Zagrebu povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv raka jajnika.
Rak jajnika je maligna bolest koja nastaje u jajniku, a u istu kategoriju spada i rak jajovoda i peritone-uma (pokrova trbušnih organa). Najveći dio zloćudnih tumora jajnika podrijetla su iz epitelnih stanica koje oblažu jajnik, tzv. rak ili karcinom jajnika. Slijede stromalne stanice za proizvodnju hormona i spolnih stanica, koje se inače pretvaraju u jajne stanice. Izgledom malignomi jajnika mogu biti solidni (mesnati), cistični (vodeni) ili miješanog izgleda. Liječenje raka jajnika uključuje kirurški zahvat i najčešće primjenu kemoterapije. Rak jajnika je, usprkos poboljšanju u dijagnostici, kirurgiji i kemo-terapiji, ostao vodeći uzrok smrtnosti od ginekoloških tumora u zadnjih desetak godina s petogodišnjim preživljenjem ispod 30 posto. Glavni razlog za to je kasna dijagnoza.
mZ: Najveći problem s rakom jajnika za sada je njegovo kasno otkrivanje pa prema tome i manja uspješnost izlječenja. Postoje li neki novi momenti u dijagnostici, prevenciji i liječenju?
Rak jajnika je zloćudna bolest ženskog reprodukcijskog sustava s najčešćim uzorkom smrtnosti u žena koja iznosi vrlo visokih 70 posto među oboljelima. Od svih zloćudnih novotvorina, rak jajnika je i najzahtjevniji po pitanju prevencije, ranog otkrivanja te liječenja. Prema podacima Američke udruge za rak, bolesti u prosjeku zahvati 1 na 70 žena, a 1 od 100 godišnje umre od ove bolesti. Unatoč intenzivnim istraživanjima unatrag nekoliko desetljeća, optimalni probir, a time i rano otkrivanje bolesti i dalje ostaje na razini nedostižnog. Neki oblici karcinoma jajnika slijede određene obrasce hereditarne pojave, što se katkada lijepo može vidjeti korištenjem biomarkera za rizik. Ca-125 biljeg u svojoj osnovi je dio strukture od koje je građena ovojnica jajnika, ali i svih organa trbušne stijenke (tzv.celomni epitel, trbušna maramica), koji je već dugo u kliničkoj praksi. Ipak, unatoč velikim očekivanjima, Ca-125 nije dovoljno osjetljiv biljeg za rano otkrivanje karcinoma jajnika, ali je jako dobar prediktor u praćenju liječenja. Njegova osjetljivost u ranom stadiju raka jajnika jedva je oko 25 posto, što je nedovoljno za otkrivanje novonastale bolesti, ali mu se penje na oko 67 posto kada se nakon liječenja njime prati ponovna aktivacija bolesti. Njegovu uporabnu vrijednost dodatno otežava činjenica da je CA125 povišen i u više benignih stanja koja nisu povezana s rakom jajnika – poput endometrioze, upalne zdjelične bolesti, raznih cisti benignog karaktera itd, što bitno ograničava njegovu vjerodostojnost kod otkrivanja bolesti u ranom stadiju.
Dr. sc. Erden Radončić, dr. med. iz Poliklinike Repromed u Zagrebu
mZ: Koliko su u ranom otkrivanju djelotvorni ultrazvuk i magnetna rezonanca?
Ultrazvuk je također dugo godina proučavan kao potencijalni alat za rani probir raka jajnika, obilježja poput vizualizacije raznih suptilnih promjena na jajniku (pregrade, solidni dijelovi, polipozni tračci, itd) važan su dio nekontroliranog rasta tkiva te se njihovom prisustvu kod ultrazvučnog pregleda pridaje veliki značaj u dijagnostici ranog stadija bolesti. Dodatak doplerskih mjerenja katkada može dodatno pomoći u razlikovanju malignih od benignih stanja jajnika, bilo da se radi o 2D ili 3D inačicama pretrage. Nažalost, pažljive analize pokazale su da su ultrazvučne i dopler pretrage u velikoj mjeri subjektivne i teško ponovljive, što je i njihova glavni nedostatak. Na koncu, suvremene metode vizualizacije unutrašnjih organa, popu kompjuterizirane tomografije (CT) i/ili magnetne rezonancije (MR) te novije inačice PET-CT i slično, najpouzdanije su metode vizualizacije i otkrivanja raka jajnika u gotovo svim stadijima.
mZ: Kod raka jajnika simptomi nisu specifični i mogu navesti na pogrešan zaključak da se radi o nekoj drugoj tegobi ili bolesti, među tim simptomima su nadutost, probavni problemi, bol u području zdjelice i donjem djelu trbuha, često mokrenje, zamor, želučani problemi. Javljaju li se ti simptomi udruženo i jesu li stalni ili sporadični te kada posumnjati na rak jajnika?
Simptomatologija raka jajnika vrlo je nepouzdana i nespecifična za bolest. Osnovni problem je sam smještaj jajnika u zdjelici s obje strane maternice i u bliskom suodnosu s probavnim i mokraćnim sustavom, koji već sami po sebi daju vrlo širok raspon simptoma za koje je teško utvrditi odakle dolaze. Rak općenito, pa tako i rak jajnika podmukla je bolest koja dugo ne daje nikakve simptome te se oni pojave obično u stadiju pozamašnog proširenja bolesti. Najčešći simptomi su stoga oni koji se tiču okolnih organa s obzirom da se rak jajnika širi kontaktnim putem, pa time kompromitira okolne organe pa imamo različite simptome kako ste i nabrojali u pitanju. Simptomi se mogu pojavljivati pojedinačno, ali i skupno, što ponajviše ovisi o stadiju bolesti. Osjećaj nadutosti posljedica je remećenja rada crijeva, nerijetko se u maloj zdjelici nađe pozamašna količina tekućine, a kod proširenja bolesti limfnim čvorovima, dolazi i do problema s mokrenjem. Dijagnozu katkada nije lako postaviti jer nerijetko se kod pretraživanja organa male zdjelice ultrazvukom nađe umjereno povećan jedan ili oba jajnika, koji je već rano dao metastaze.
mZ: Postoje rizične skupine koje češće obolijevaju od raka jajnika. Koje su i zašto su ugroženije?
Unatoč činjenici da je oko 90 posto slučajeva raka jajnika nepoznate etiologije, u oko 10 posto preostalih bolesnica može se utvrditi određena povezanost s prirođenim mutacijama pojedinih gena. Do sada su poznate tri varijante raka jajnika koje se pojavljuju u sklopu sindroma (dva ili više istodobna raka različitih organa), od kojih je najpoznatiji tzv. Lynch i nasljedni rak dojke povezan s rakom jajnika. Genske analize su još tijekom ranih devedesetih godina otkrile povezanost pojavnosti raka dojke i jajnika s mutacijama na genima BRCA1 i BRCA2, koji se danas mogu napraviti i u komercijalnim laboratorijima. Kasnije su otkriveni i drugi biljezi, poput MMR za kojeg je poznato da povećava rizik od raka jajnika u sindromu Lynch (nazvanog po autoru koji ga je i opisao) čak i u kasnijoj životnoj dobi.
mZ: Kako se postavlja dijagnoza i kakvi su ishodi liječenja?
Dijagnoza bolesti u ranom stadiju je relativno teška, najčešće se u početnom stadiju rak jajnika nađe na preventivnim godišnjim pregledima. Važnost tih preventivnih pregleda nikada nije dovoljno naglasiti. Stadiji bolesti koji se u struci označavaju kao I, stoga imaju najbolju prognozu sve do potpunog izlječenja. Nažalost, i dalje se ogroman broj novooboljelih dijagnosticira u poodmaklom stadiju, kada se žena javi liječniku zbog gore spomenutih simptoma nespecifične naravi. Tada se obično radi o stadijima II ili III, što stručno znači da se bolest proširila na organe male zdjelice (II), ili trbuha u širem smislu. Stadij IV označava bolest u svom najtežem stadiju, kada bolest zahvaća vitalne organe poput jetre, pluća, mozga.
Izlječenje bolesti izravno je ovisno o proširenosti bolesti u trenutku dijagnoze. Za prvi stadij bolesti postotak izlječenja je vrlo visok, i u pojedinim slučajevima iznosi čak 95 posto. Kasniji stadiji nažalost moraju se liječiti dugotrajno, kombinirano i najčešće multidisciplinarno – kada osim ginekologa s užom specijalizacijom iz ginekološke onkologije, sudjeluju i druge specijalnosti poput kirurga, onkologa, radiologa. Kombinirano liječenje uključuje različite strategije kombinacije terapije (multimodalni pristup) u kojem se nakon kirurške resekcije obično ide s kemoterapijom, radijacijom te u najnovije vrijem ponekim lijekom iz skupine tzv. “pametnih lijekova“.
mZ: Postoje li mjere prevencije koje se mogu poduzeti kada je rak jajnika u pitanju?
Što se tiče prevencije raka jajnika, osim redovitih godišnjih sistematskih pregleda i mjera za opće zdravlje, istraživanja su pokazala da su dojenje, trudnoća i kontracepcijske tablete za sada najučinkovitije mjere prevencije pojave ove opake bolesti. Naime, smatra se da je sam proces ovulacije kritična točka koja zbog prirode procesa koji uključuje prskanje folikula i oštećenje ovojnice jajnika, mogući trenutak pojave raka upravo tijekom tog procesa. Stoga je logika koja stoji iza navedenih stanja - smanjivanje broja ovulacija, bilo da se radi o trudnoći, dojenju (dok traje dojenje, nema ovulacija ili su one rijetke). Za žene koje još uvijek nemaju planova za reprodukciju, davanje oralnih kontracepcijskih tableta smanjuje rizik za pojavu raka jajnika za oko 50 do 60 posto, ovisno o objavljenim istraživanjima. Dobrobit kontracepcijskih tableta nije povoljan samo za jajnik – slično smanjenje rizika nađeno je i za rak sluznice maternice, pa čak i rak debelog crijeva.
mZ: Imate li informacije jesu li žene oboljele od raka jajnika za vrijeme koronavirusa imale odgovarajuću pristup liječenju i očekujete li da će se ograničeni rad zdravstvenog sustava u protekla dva mjesece negativno odraziti na onkološke bolesnike?
Maligne bolesti su po svojoj prirodi relativno spore, mada i tu ima izuzetaka. Koliko mi je poznato, bolesnice koje su bile hitne i u akutnom stanju čak i u ovo doba izvanrednog stanja uzrokovanog pandemijom COVID-19 zbrinjavane su adekvatno, dok se za manje hitne situacije, bolesnice s rakom jajnika odgađane dok se pandemija ne smiri. To je po mnogočemu ispravan i etički prihvatljiv pristup jer se radi o relativno kratkom periodu od koji 40-tak dana karantene, za koje vrijeme se kod malignih bolesti jajnika u pravilu ne očekuju dramatičan napredak. Naravno, struka, odnosno svojevrsna trijaža od strane kolega onkologa svakako je bila uključena u pažljivu procjenu hitnosti.
